Balatun: Edenski vrt profesora

Profesor hemije na fakultetima u Beogradu, Jekatarinburgu u Rusiji i Bordou u Francuskoj Dragan Manojlović u svom rodnom Balatunu kod Bijeljine uzgaja povrće i sadi rijetko egzotično voće i drveće.

Republika Srpska 02.08.2017 | 22:45 Kod ulazne kapije prije nekoliko dana zasadio je mali bor donesen iz Bordoa gdje je na tamošnjem univerzitetu obavljao naučne radove. Do ove minijaturne sadnice, za koju profesor Manojlović čvrsto vjeruje da se omladiti, od ranije su ginkobiloba, inijanska palma, crna kajsija, rusko povrće, začinsko bilje iz Azije...



Uprkos velikoj angažovanosti u nauci i radu na tri prestižna univreziteta profesor Manojlović sve slobodno vrijeme provodi u svom dvorištu, a na onome što u njemu proizvede mogu mu pozaviditi i najbolji sembetrski povrtlari.



Na pola dunuma povrtnjaka profesora Manojlovića nalaze se biljke sa svih kontinenata, jer ih on u rodni Balatun donosi.sa svojih putovanja. Tako se ovdje može naći slatki krompir iz Južne Amerike, čak tridesetak vrsta ljutih paprika (takođe sa svih kontinenata) među kojima su najpoznatije one iz Meksika.

''Ljute paprike trebalo bi jesti u razumnim količinama i to tri dnevno, uz svaki obrok, što u značajnoj mjeri pomaže varenje i metabolizam. Jeste li čuli da u Meksiku iko ima stomačnih tegoba? Niste, jer ovaj narod jede svoje ljute papričice'', kaže profesor Manojlović.



Ponosan je i na svoje australijsko, azijsko i afričko povrće, ali i na veoma rijetke sorte sa drugih kontinenata. Pokazuje nam i bosiok, začinsku biljku sa Urala, koja je veoma cijenjena u Rusiji, ali i džinovsku tikvicu koja liči na slonovsku kljovu.

''To je posebna biljka čiji se plod može odsjecati prema potrebi, a da on ne istruli ili se pokvari. Imam i gorostasni krastavac, začudo čije sam sjeme našao u susjednim Trnjacima. Imam ruski paradaiz koji daje plodove tokom cijele godine, zatim naše malinu i kupinu, bijeli domaći kukuruz, tri vrste mente, drenjine, stare sorte paradaiza, lukove, kornišone, boraniju i sve druge vrste povrća'', pojašnjava profesor Manojlović.

Ovih dana priprema zimnicu od proizvoda iz svog povrtnjaka. Čini to pažljivo i na način da sačuvaju sva svojsta povrća. Tako će raditi sve do kasne jseni. Na taj način obezbjeđuje zdravu hranu, u dovoljnim količinama, za svoju porodicu, ali i za prijatelje.

''Imam i pčelinjak. Proizvodim pravi, čisti med bez imalo šećera, jer u mome selu, nedaleko ud ušća Drine u Savu, ima dosta medonosnog bilja. Taj med posebno poklanjam meni dragim ljudima'', napominje ovaj zanimljiv čovjek.

Za sebe veli da je vikend povrtlar. Uredio je sistem navodnjavanja „kap po kap“, pa zato i ovih sušnih dana sve je bujno u njegovom povrtnjaku.

Posebno je ponosan na svoje „bjelce“, domaće kukuruze, koji su visoki oko tri metra. Mjeri ih tako što stane pored stabljike i ispruži ruku. To je visina 2,44 centimetra, a oni ga nadvisuju.

Kao profesor hemije gospodin Manojlović savjetuje domaćicama da prilikom pripreme zimnice ne koriste hemijske preparate kako bi je očuvali nego da to obave pasterizacijom.

Zbog svega što smo vidjeli u Balatunu i čuli od ovog vrijednog i jednostavnog čovjeka, mirne duše možemo treći da je njegov povrtnjak neka vrsta edenskog vrta.

BN/ Tihomir Nestorović