Blago bare Gromiželj

Legende o basnoslovnom blagu, potonulom u semberskoj močvari Gromiželj, jedinom evropskom ravničarskom tresetištu, konačno su se obistinile - bogastvo je pronađeno ali ne u zlatu nego u obliku veoma rijetkih biljnih i životinjskih vrsta, za koje se mislilo da su poodavno netragom nestale sa lica zemlje.

Republika Srpska 20.07.2017 | 23:04 S koljena na koljeno u semberskim selima pripovijeda se o tajanstvenom blagu skrivenom u dubinama bare Gromiželj, tačnije u Laketića viru u ataru Velinog Sela, oko dva kilometra od Rače.

Kazivanja o ogromnom blagu koje vjekovima netaknuto leži u močvari najljepša su od svih skaski ove prostrane ravnice, jer svaki pripovijedač uvijek dometne nešto svoje: količinu blaga, njegov sadržaj, način kako da se otkrije i iskopa, pa tako postaju bogatije, uvjerljivije i privlačnije... Priče su ravne onim braće Grim ili srpskim pripovjetkama koje je prikupio Vuk Karadžić.

Priča se da je nekada u Gromiželju propao karavan sa neslućeno velikim blagom, zatim da je tu potonulo u veliko bogato selo bezbožnika, da je u močvari vijekovima skrivano zlato, srebro i drago kamenje, pa da sve to bogastvo počiva u dubini gromiželjskog blata.

I kako to u svim bajkama biva tako i u ovim o Gromiželju vjeruje se da će doći dan kada će neki sretnik pronaći blago i postati najbogatiji čovjek na svijetu. Samo ima jedna začkoljica – legenda veli da će blago pronaći samo čista duša, ona bez grijeha i poroka. Takavih, nažalost, nema ali se vjeruje da će se i takva duša kad-tad pojaviti.

Pripovjeda se da se u ponoć na Bogojavljenje u Gromiželju pojavljuje plavičasta svjetlost iznad mjesta gdje je zakopano blago. Onaj ko je ugleda treba da odmah u zemlju pobode štap, a ujutru da prati tragove životinja oko tog mjesta. Ako uspije da pronađe životinju koja je prešla preko mjesta gdje se ukazala čudesna svjetlost i prinese je kao žrtvu, onda će moći iskopati blago. Do sada nikome nije pošlo za rukom da tao nešto učini, pa je blago i dalje u Gromiželju.



Ipak, se dogodilo čudo. Obistinile su se starodrevne priče - pronađeno gromiželjsko blago. Ono je vjekovima bilo pristupačno svima koji su posjećivali močvaru, samo ga niko nije prepoznao. Sada je posve vidljivo i u svoj svojoj neslućeno je vrijednosti.

Naime, posrećilo se Slađani Petronić, Goranu Paniću, Dejanu Radoševiću i Jovanu Travaru naučnicima Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog ik prirodnog nasljeđa Republike Srpske da otkriju blago bare Gromiželj. A njihovom otkriću „kriva“ je sićušna raritetna riba Umbra krameri, u narodu poznata kao merguda. Kada ju je 2008. godine pronašao Žarko Vikić, profesor iz susjednih Meteriza, pripovijest o blagu ove bare je postala stvarnost.



Mrguda je prvi i glavni dragulj gromiželjskog blaga, a onda su se posla prihvatili naučnici, pa su pronašli i ostali dio blage ove tajanstvene močvare. Ako nastave sa istraživanjima ko zna koliko će još „iskopati“ tog skrivenog bogastva.

Naučnici Zavoda zabilježili su “da je cilj njihovog rada da prikažu rijetke i ugrožene biljne i životinjskske vrste koje se nalaze na preliminarnoj Crvenoj listi BiH“. Kada su počeli istraživati ni slutili nisu kakvo su dragocjeno blago pronašli u Gromiželju i njegovoj okolini. A našli su mnogo toga - sve dragulj do dragulja.



U Gromiželju je pronađena močvarna paprat (Thelypteris paluastris), te je time potvrđeno njeno prisutvo u Republici Srpskoj, zatim žuti lokvanj (Nuphar luteum), koji prema evropskim autorima pripada ostacima tercijarnog perioda sjeverne i srednje Evrope i reliktnog je karaktera.

Na obali Laketića vira pronađena je brojna populacija močvarne žare, koprive (Urtica kioviensis) i to je, poslije otkrića mrgude, najdragocjeniji pronalazak naučnika ovoga zavoda, jer je riječ o novoj, reliktnoj i posve rijetkoj biljnoj vrsti u Srpskoj i BiH uopšte, koja je rasprostranjena u srednjoj Evropi od obala Atlanskog okeana u Francuskoj i Velike Britanije, pa do Urala i Kavkaza, a njen najjužniji areal nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Male Azije.

Dragulj gromiželjske močvare je i žabljanka (Zanichellia palustris), tercijarni relikt koji predstavlja ostatak suptropske vegetacije iz preglacijalnog perioda u srednjoj i južnoj Evropi.

Pored ovih dragulja biljnih vrsta naučnici Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Srpske konstatovali su i prisustvo više životinjskih vrsta koje su, takođe, ugrožene.

Osim mrgude zabilježeno je i prisustvo barske kornjače (Emys orbicularis) koju je moderno doba skoro uništilo. Pronađene su još i eja močvarica (Circus aeruginosus), zatim crna roda (Ciconia nigra), crvena čaplja (Ardea purpurea) i mala bijela čaplja (Egretta garzetta).

Gromiželjsko blago je pronađeno i bez plavičaste svjetlosti bogojavljenske ponoći i žrvene životinje.

Naučnike nije uspjela spriječiti u otkrivanju blaga čak ni ogromna, mistična zmija Gromiželjka, koja, navodno, čuva bogastvo tajanstvene semberske močvare.

Predstoji sada posao na zaštiti ovoga blaga i proglašenju trestne močvare Gromiželj specijalnim rezervatom prirode, kako bi ovo neslućeno bogastvo bilo dostupno svima koji žele da ga vide.

BN/Tihomir Nestorović