Jači od mraza: Rade napolju i na -20

Noćni čuvar plaže, ulični prodavci, radnici javnih komunalnih preduzeća... oni nemaju tople kancelarije, njihov posao je na ulici, celo radno vreme, koje nekada traje i do 12 sati, sve to na debelom minusu.

Srbija 10.01.2017 | 18:10
Jači od mraza: Rade napolju i na -20
Reporteri "Blica" širom Srbije obišli su one koji i na minus 20 rade napolju, a ovo su njihove priče.

"Smrzla mi se i roba a i ja"



Prodavačica mlečnih proizvoda na pustoj Ribljoj pijaci Rada B. rekla nam je juče da je na pijaci od ranog jutra i da su novinari "Blica" jedini koji su je pitali kako joj je.

"Nikoga nije briga kako je meni. A hladno je toliko da se sir koji prodajem smrzao, pa ne mogu ni da ga sečem", žali nam se Rada uz napomenu da mora da radi jer je muka naterala.

Sa njom saoseća prodavačica ručno rađenih šešira koja svoje rukotvorine prodaje u centru grada.

Niko neće grickalice na debelom minusu



Termometar je juče oko podneva pokazivao da je temperatura u Kruševcu -10 stepeni Celzijusovih, ali to nije sprečilo Nenada Nikolića (43) da dođe na svoje radno mesto – improvizovani kiosk za prodaju grickalica u centru grada.

"Nisam radio od Badnjeg dana, a danas sam otvorio, jer kažu da valja da se radi malo na Božić. Planirao sam da ostanem nekoliko sati, ali videću koliko mogu da izdržim. Uključio sam grejalicu da grejem noge, ali je baš hladno, a nema ni kupaca", priča Nenad kojem ni cerada, kojom je obavio kiosk, ne pomaže puno na debelom minusu.

Valjevski kolporter - Minus i napolju i u "kanecaliji"



"Plinska grejalica greje, otprilike, kao što greje i plamen iz upaljača. Onog malo skupljeg", uz gorki osmeh objašnjava Predrag Radojičić, najčuveniji valjevski kolporter, uslove na svom radnom mestu.

A to je "kućica" od lima i pleksiglasa na Gradskom trgu, sa unutrašnjim prostorom za "manevar" od par desetina centimetara, jedna stolica i pomenuta plinska grejalica. Svuda okolo sva moguća štampa, kao svojevrsna "izolacija". Sve u svemu, razlika između boravka u Radojičićevoj "kancelariji" ili napolju – gotovo da ne postoji.

Valjevcima poznati Peka, međutim, ima 22 godine iskustva na tom mestu i, kako sam kaže, već dobro stečenu naviku na ekstremne vremenske uslove poput ovih.

"Čini mi se da je gora zima bila 2012. ili možda dve godine kasnije, kad je bilo vanredno stanje. Stvarno ne znam, valjda sam godinama okoštao. Kapa, rukavice, debela jakna, pantalone sa uloškom, sve u nekoliko slojeva i ne misliti previše o temperaturi, to je rešenje za ovakav mraz. Najveći problem je što vreme od 6.30 do 15 časova ovih dana prolazi sporije nego inače, jer mušterije samo uzmu novine i odlaze trkom, nikome nije do ćaskanja", kaže Peka.

"Mora od nečeg da se živi"



Suzana Ćorbić iz Kraljeva, inkasantkinja u Parking servisu, vremenske uslove poznaje bolje od mnogih meteorologa. Ona već 11 godina radi na ulicima u centru Kraljeva i naplaćuje parkiranje.

"Nekako sam oguglala na vreme. Kada dođe zima, razmišljam o letu, a kada dođe leto onda o zimi. Teško je u svakom slučaju. Zimi je najgore za stopala i noge, jer od njih kreće hladnoća. A sada zamislite kada morate da budete napolju i na -15 stepeni, od osam do dvanaest sati dnevno", priča Suzana Čorbić.

Ipak, kako kaže, sve je stvar navike, ali i moranja, jer "treba od nečega da se živi".

Noćni čuvar plaže i na -20



Stegao led Đetinju, iz kanjona šiba hladan vetar, stazama oko užičkog kupališta na kojima se smrzao sneg tek poneki šetač. Ali plaža mora da se čuva – čak i noću.

Aleksandar Stevanović (46) jutros se jedva dozvao od ciče na kojoj je proveo prošlu noć. Na glavi mu vunena kapa, preko nje još jedna pamučna, i na sve to kapuljača od jakne. Skinuo rukavice da dune u promrzle šake, promrzle prste na nogama i ne oseća. On je zimski čuvar plaže.

"Bilo je grdno, ali šta ću, to mi je posao. Plaža mora da se čuva. Noćas se ovde čuo samo huk vetra i šrkipa mojih čizama. Ni pas nije prošao pored reke! I čitavo jato patki koje ovde zimuje noćas je tihovalo od hladnoće", ispričao nam je Stevanović.

"To mi je posao"



Slavoljub Alić, ranik JKP Madiana, kaže da radi po ceo dan i da mu osim hladnoće veliki problem prave parkirani automobili od kojih ne može da prođe.

"Radim i danju i noću, naročito kada je vanredna situacija. Jeste hladno i malo nezgodno, ali mora se, to je moj posao. Čistimo ulice, bacamo so, sve što treba, hladno je, ali šta da se radi. Navikli smo, nije nam prvi put", kaže Alić.

Važno je da se stalno krećeš



Radnici javnih komunalnih preduzeća kažu da već dugo imaju iskustva sa jakom zimom te da je najbitnije da se po veoma niskim temperaturama stalno krećeš.

Radno i na građevini



Sneg i led koji su okovali prestonicu Srbije ne smetaju radnicima koji su zaposleni na izgradnji hotela "Hilton".

Ne mareći za nisku temperaturu, njih dvojica, dobro uvežbanim pokretima, marljivo su čistila snega koji je tokom noći napadao po vrhu građevine. Podno njih, bagerista je iskopavao rupu, doprinoseći što bržoj izgradnji hotela.

Sa kolicima po ledu, to ti je mnogo opasno



Novosadski poštari muku muče sa kolicima koja se na ledu teško mogu kontrolisati.

"Mora se baš paziti na delovima koji nisu očišćeni, jer možeš pasti zbog kolica kojima manevrišeš. A ništa lakše nije kolegama sa torbama koje nekada budu i po 15 kilograma teške. Uz taj teret kada se oklizneš i padneš možeš ozbiljno da se povrediš", priča nam poštar Bogdan C.

Izvor: Blic

Komentari / 0

Ostavite komentar