Ovaj djed nam je očitao lekciju

Jedna scena iz pošte u kojoj deka dolazi da telefonira za praznike potpuno je rastužila Srbiju... Evo i zašto.

Srbija 03.01.2017 | 21:10
Ovaj djed nam je očitao lekciju
"Mala pošta na glavnoj autobuskoj stanici u Beogradu... Tri šaltera, tri govornice, 50 kvadrata sveukpno. Drugi januar 2017. oko dva popodne.

On ima oko 75 godina. Ima prastari mantil, pantalone i još starije cipele. Ulazi u poštu i ljubazno pita radnicu da li još uvek rade govornice i da li može da telefonira. Radnica bez trunke emotivnog investiranja odgovara da može. On ulazi u srednju govornicu, vrata se ne mogu u potpunosti zatvoriti i započinje razgovor.

Priča glasno, kao i svi oni koji baš i ne čuju dobro, tako da poštom odzvanjaju reči "Dobar dan. Ilija ovde, samo sam želeo da vam čestitam Novu godinu i da vam kažem da mi je mnogo žao što me niko od vas nije nazvao da čestita, niti došao da me poseti. Mnogo vas volim, živi i zdravi bili, voli vas Deda“. Odsečno prekida.

Kao što smo svi nekada radili, u ono doba skupih sekundi. Čuje se kratak uzdah i zvuk spuštanja slušalice na onaj metalni jezičak. Vrata se otvaraju, on izlazi dostojanstven kao da se ništa nije desilo. Ubeđen da mi pojma nemamo kakva se drama odvijala iza nesrećno zatvorenih vrata od govornice i pod njegovim mantilom.

Pita radnicu koliko je dužan. Plaća, ljubazno se zahvajuje, čestita praznike i polako odlazi. Radnica i ja gledamo za njim. Zaleđeni. Razmišljam, ko ga je zaboravio? Šta li im je skrivio? Ili nije? Koga sam ja zaboravio? Koga iz ovih stopa moram da pozovem, da iskažem zahvalnost, ljubav ili poštovanje. Ima li još nade da se situacija popravi?

Srećom, pa mi imamo telefone u džepu, poruke, mejlove, sto čuda. Eto neke koristi i od njih. A i tek smo na drugoj stranici. Od ovogodišnjih 365 neispisanih. Sreća pa još ima sasvim dovoljno vremena da se napiše Roman koji oplemenjuje dušu, koji je melem za ranu i koji, svakoga, ko ga pročita učini boljim čovekom, ili mu makar malo olakša.

Lampa ili sveća, pero ili tastatura. Papir ili laptop su samo okolnosti i uzgredne sitnice koje ne odvajaju dobrog pisca od lošeg. Za razliku od ljubavi. ona je oduvek sasvim drugačija priča", završava se ovaj status koji za samo par sati ima 2.000 lajkova, ali je u vreme baš ovih praznika podsetio sve da pozovu prijatelje i rodbinu koju su možda usled brzog života zaboravili.

Izvor: Kurir

Komentari / 5

Ostavite komentar
Name

Borko

04.01.2017 00:44

Istina

ODGOVORITE
Name

Major

04.01.2017 05:27

Ako si već bio tu,zašto djeda nisi pozvao na kafu?????

ODGOVORITE
Name

Milos

04.01.2017 05:40

Evo deda ja ti zelim srecnu novu godinu s puno zdravlja i srece ⛪

ODGOVORITE
Name

ljubljana

04.01.2017 10:27

Ima stotine takvih deda i baka, zaboravljenih od svih..... Svet je došao do samoga kraja, do ruba provalije.... i koliko žuri taj svet nije svestan, da već pada u provaliju iz koje nema povratka.

ODGOVORITE
Name

(ne)zaboravljeni

05.01.2017 18:02

Nije to samo slucaj sa starijom populacijom.Ima mnogo mladjih a Boga mi i mladih koji su zaboravljeni od svih ili mnogih.Losa su vremena,grozna,gde se za lepu rec i osmeh covek mora bas dobro da potrudi.A ne kostaju nista,dzaba su...a to "dzaba" ne mozes danas nicim da platis ili izmamis iz ljudi.Nekako je iscezlo kao da nikada nije ni bilo u coveku.Zasto? Ljudi koji danas umeju da nekom poklone smesak, da se smeju nisu svesni koliko su bogati.

ODGOVORITE