Priča - Ex-Yu fudbal: O Milutincu, Krsti Mišiću i Iki Krajskomandi...

Otpisani, fudbal i “dvojnici“ Paranos... Za ljubitelje istorije...

Fudbal 04.10.2016 | 23:15
Priča - Ex-Yu fudbal: O Milutincu, Krsti Mišiću i Iki Krajskomandi...
Kultnu televizijsku seriju i film "Otpisani" i "Povratak otpisanih" gledali smo svi, mnogi na desetine puta, neki su navijali za Tihog i Prleta, drugi za majora Gašpara, treći pak zaKrstu Mišića i njegove policajce, ali da li ste ikad pomislili da pomenuti Mišić možda ima veze s fudbalom? Mi ćemo vam reći.

Krsta Mišić je, u stvari, Ilija K. Paranos, šef Specijalne policije u Beogradu tokom Drugog svetskog rata, istovremeno fudbalski radnik, čovek koji je ostavio je trag i u međuratnom fudbalu Kraljevine Jugoslavije, kao sudija na zelenom terenu!

Ovaj Šapčanin, rođen 1902. godine, suđenjem je počeo da se bavi dvadesetih godina prošlog veka. Nije bio u samom vrhu kad su delioci pravde u pitanju, ali je upisao svoje ime u istorijske izvore. Karijeru je okončao sredinom tridesetih. Godine 1933. bio je kandidat za sudiju u elitnom rangu, međutim, nije prošao.

Arbitrirao je na utakmicama u nižim rangovima takmičenja, a jedna od sezona u kojoj je najčešće  s pištaljkom u ruci špartao terenima bila je 1929. godina, kada je u okviru nadmetanja Beogradskog loptačkog (fudbalskog) podsaveza delio na pravdu na 14 utakmica.

Najupečatljiviji segment njegove biografije koji se tiče igre sporta bila je štićenička uloga koju je imao prema čuvenom Milutincu.

U septembru 1941. postavljen je za šefa Specijalne policije Grada Beograda, pa je bio u prilici da odlučuje o životu i smrti raznih ljudi. Osim toga, bio je funkcioner BASK-a  od 1933. i, po prirodi stvari, imao kontakt s fudbalerima.

Iako je Gestapo od početka okupacije insistirao da se Milutin Ivković procesuira kao prokomunistički orijentisan, Ilija K. Paranos ga je svesrdno štitio. Pošto su bili kućni prijatelji, jer je, kako se sumnja, posredi bio i prisni odnos Milutinčeve sestre i Paranosa, (ili srodstvo) šef “specijalaca“ je sve činio da spase Ivkovića zle sudbine. Nudio mu je i odlazak u inostranstvo, ali nije vredelo. Posle hapšenja za koje nije znao, Ilija je, zajedno sMilutinovom sestrom, pokušao da interveniše, no, čovek čije ime nosi fudbalski klub iz Zemuna je već bio streljan.

Navodno je to bila osveta Svetozara Vujkovića, upravnika Banjičkog logora, sa kojim jeParanos imao sukob još pre rata.

Tokom okupacije je živeo u Rajićevoj ulici br. 7. Obaveštajna služba Ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića  ga je vodila pod kodiranim imenom “Milka“.

Kako su Titove trupe i Sovjeti nadirali prema Beogradu, Paranos je sa svojim saborcima napustio prestonicu  u jesen 1944. godine. Posle putešestvija, pokušao je da se poveže sa britanskim obaveštajcima, ali su ga italijanski partizani zarobili i predali Englezima. Ovi su hteli da ga izruče novim jugoslovenskim vlastima, međutim, to se nije desilo, jer je iskočio iz zarobljeničkog voza i okončao život 1945. godine.

Mislile ste da je ovde kraj. Greška!

Postojao je i "dvojnik" pomenutog fudbalskog radnika i policajca!

Naime, samo šest godina po rođenju Ilije K. Paranosa, u istom gradu, Šapcu, na svet je došao Ilija M. Paranos.

Njegov doprinos jugoslovenskom fudbalu je bio daleko veći od prezimenjaka i sugrađanina.

Na sudijskoj listi bio je od početka tridesetih godina. Već od 1934. obavljao je razne funkcije: član sudijskog odbora postao je te godine i ostao do samog rata, a funkciju sekretara sudijske komisije Jugoslovenskog nogometnog /fudbalskog/saveza vršio je od 1935 do 1937. godine.  Tri godine je bio 23. čovek na terenu u Prvoj ligi Jugoslavije, odsudivši  devet utakmica od 1934 do 1937. godine.  Po završetku sudijske karijere postao je i član odbora za suđenje Beogradskog podsaveza. Kartone je delio i na međunarodnim utakmicama jugoslovenskih klubova.

Kakvi bi bili "dvojnici" kad ne bi imali još nešto zajedničko.

Ovaj Paranos je, takođe, bio i funkcioner u Nedićevoj Srbiji tokom okupacije. Obavljao je funkciju predsednika Državne direkcije za snabdevanje stanovništvom (DIRIS) od 1941, potom je postao i potpredsednik beogradske opštine. Zbog bliskosti sa članovima nemačkog okupacionog aparata dobio je nadimak Ika Krajskomanda.

Komunističke vlasti su ga osudile na zatvorsku kaznu, a po odsluženju sankcije emigrirao je u Francusku. Umro je u Parizu šezdesetih godina prošlog veka.

Sudbina je htela da dvojica ljudi sa istim imenom i prezimenom, pa još i rođeni u istom gradu, odlučuju o bitnim stvarima. Pre rata o toku fudbalskih utakmica, tokom rata o sudbinama žitelja Beograda i okoline. Tajland je imao svoje (sijamske) blizance, Srbija i Jugoslavija šabačke.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar