Sprema li se prevara nad izbjeglicama?

Na adresu BN portala stigla je priča Draga Praće koji u svom pisu navodi način na koji se navodno planira pronevjera sredstava namjenjenih za gradnju stanova za izbjegla i raseljena lica u Banjaluci.

Republika Srpska 08.08.2016 | 21:03 Pismo čitaoca BN portala prenosimo vam u cjelosti i bez ispravke:

"Prošloje više od dvadest godina kako nas raseliše sa naših vjekovnih ognjišta. Koliko jada, koliko tuge su progutali oni koji su ne nadajući se morali ostaviti svoje domove? Izbjegli smo u Republiku Srpsku u kojoj smo teret bili i ljudima i vlasti. To što vođe trampiše  naša ognjišta za prihvatljivi mir i 49% skoro da se nigdje i ne računa. Kako to braćo da glavni ručun samo nama dođe?

Političari iz Republike Srpske i Federacije se dogovoriše o van-sudskom poravnanju za uništenu imovinu, nas se ništa nije pitalo, a  kako bi go čovjek na ovim prostorima mogao dobiti i istrajati sa sudskom parnicom protiv države.

Prepušteni sudbini, prebacivanju iz jednog jeftinog smještaja u drugi, mnogi su prosto rečeno „pocrkali” ili je na njima jasno vidljiv trag preživljenog vremena. Popis nam o tome takođe nešto govori, al mi po starom običaju gledamo ono tuđe, jer ko bi se sa tim od brižnih srpskih vođa mogao složiti?

I baš kada se nekako počeo nazirati kraj i našem lutanju jer je međunarodna zajednica odobrila novac za trajno zbrinjavanje izbjeglih i raseljenih lica javilo se opet staro proklestvo koje vlada ovim prostorom.

2013. godine su sakupljeni dokumenti po domaćinstvu (nekih desetak dokumenata) i napravljena je evidencija u registru Ministrastva za izbjegla i raseljena lica na osnovu koje će biti i dodjeljivana sredstava. Nagovješteno je  da je to 50.000KM po domaćinstvu koja će se upotrebiti za gradnju kuća, stanova i šta je ko već u tom ponuđenom izboru i prema okolnostima u kojima se nalazio našao kao prihvatljivije.

Pojavio se veliki izazov pred Ministrstvom za izbjegla i raseljena lica koji se zove gotov novac, koji valja povući. Od tada sve se nešto u tajnosti radi i niko tačno ne govori o sredstvima, sumi koja ide po domaćinstvu i sve ostaje obavijeno nekim čarobnim prekrivačem ispod koga se može nekome pojaviti dvorac, a nekome ovo što nam sada nude.

Mi smo podnjijeli zahtijev za gradnju na porodičnom imanju u Federaciji BiH, ali zbog uništene infrastrukture i loših uslova za život dobili smo negativan odgovor za gradnju i odlaganje.

Potom smo se odlučili, da nam se u ime toga obeštećenja izgradi  stan u sadašnjem mjestu boravka-Banjaluci jer nismo u mogućnosti kupiti plac, platiti sve infrastrukturne priključke što bi sumarno iznosili oko 30.000KM.

Nadali smo se „kakav je, takav je - biće naš, na naše papire se diže novac i tako nam je i rečeno dok smo podnosili zahtijev i dok su nam obećavali sve korektno, vidno raspoloženi što će sredstva i gradnja ići upravo preko Ministrstva za izbjegla i raseljena lica R.S.

Znali smo mi i to da se usput raseje bar dobar dio toga novca, al naviknuti, saginjemo se.

Eto, nama ne smiju dati taj novac, da ga mi ne bi, ne daj bože uputili na nešto nevaljalo, te će nam oni to izgraditi, jer njihova je briga za naš smještaj veća od naše.

Obavjestili su nas da će se preko ministrstva za izbjegla i raseljena lica Srpske graditi stambena zgrada u Kuljanima, a potom nagli preokret i sve preuzima „Sektor za društvene djelatnosti“ grada Banjaluke. Navodno je formirana „posebna gradska komisija”  sa članovima iz Ministrstva za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske.

Obilazio sam ministrstvo redovno, iznosio svoju situaciju, a u poslednje vrijeme i češće ne zato da bi dobio nešto više, niti kakvu privilegiju, nego s nadom da će barem primjetiti da sam savjesna osoba  kojoj se od tih sredstava ne može, a i ne treba baš previše zakinuti. Pljačkali su nas mnogi već, prošli smo gologotu, te bi bio red da, sada kada braća Srbi imaju to u svojim rukama, ne prave nam ponovo istu smicalicu.

Pre nekih desetak dana sam otišao u Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica i saopštili su mi sledeće.

- Biće gradnja stanova u Kuljanima, al nemoj te se nadati da će to biti vaši stanovi, na vaše ime. To će biti socijalni stanovi koji će pripadati gradu, koje će te vi ipak plaćati.

Navedeno je da ćemo sada potpisivati ugovor sa gradom.  Šta to znači ako su osnova za podizanje novca naši dokumenti koji su prošli na registraciji, da se naslutiti između redova, da bi to stajalo negde u fiokama dok bi prema njima postojala potreba za tim, a posle bismo mi potpisivali novi ugovor sa gradom u kome bi sve stajalo u izmjenjonoj verziji u kojoj bismo, umjesto naznačenog, potpisali ugovor o takozvanom socijalnom stanovanju.

Postavio sam pitanje gospodi iz Ministrstva koja su vidno bila uzbuđena, zato što se uopšte usuđujem posumnjati na tako nešto, šta će da dobiju oni koji su se odlučili za kuće tj. koji imaju plac za gradnju?

Rečeno mi je da će oni dobiti izgrađene kuće, naravno na njihova imena.

Zatim pokušavam upozoriti gospodu na logiku onoga što govore:

- Iz istih fondova jedni će dobiti papire za nekretnine na vlastitito ime, a drugi neće, nego će dobiti socijalne stanove koji neće biti na njihovo ime.

Na moju primjedbu, oni reaguju zbunjeno i nepripremljeno, vidno su izvan sebe jer nisu navikli da neko iz straha od ove izmrcvaljene populacije smije nešto tražiti na uvid i logiku. I ne bi, da nije ovako, al prekrndašilo već.

Video sam svoju kuću ponovo kako je ruše, samo ovaj put majstori nose drugi barjak, drugu uniformu.

Glavni majstor raskriva krov, drugi uprtio vrta, treći prozore, iznose i namještaj, raznose naše krvave organe, utiru trag našeg pokolenja.

'Majstori, majstori ko vas je zvao

Zašto ste mi kuću zauzeli

Ne čuju oni..'

Eto, koliko, toliko, al plaćaćemo i imaćemo ular, svoje gazde u obliku komisija, koje će nas kako rekoše redovno obilaziti i kontrolisati, da opet mi ne bi nešto što nevalja napravili, doveli nekoga u taj stan ili ako bi se neko zaposlio na prikladnije radno mjesto, da mu se po propisu odreže stanarina ili da nam se usljed njihove velikodušnosti i naše političke podobnosti da mogućnost, da još jednom otkupimo taj naš stan, a ako smo neposlušni individualci i ne odgovaramo vladajućoj garnituri, ne glasamo po želji vlastodržaca, da se taj stan može i oduzeti.

Koliko, toliko, al da im pored svega što imaju utolimo obnaženu žeđ za lakim novcem.

Pitam sebe, a i braću Srbe, šta je Kočićev jazavac za ovakvu aždaju? Ljudi, nisamo kornjače, potrošili su nam ljudski vijek!

Dodao sam im i onu nama dobro poznatu o nepravilnostima u njihovom radu, da su mnogima izgrađene kuće i stanovi i pored toga što imaju već neku nekretninu, dok drugi nemaju ništa. Tražili su da ima navedem jedan slučaj i rekao sam da mogu ne jedan , nego mnogo više i da ne želim da igram ulogu inspektora u kojoj bi sebe suprostvljao nekom ko je dobio gradnju za porušenu imovinu. Postojao je prioritet koji nam u Ministrstvu stalno navode, a ako je on poštovan, kako je onda došlo do toga da je neko dobio gradnju pored već jednog stana, pre nekoga ko nema nikakav stan. Mogu da se vade u nekim slučajevima da su to radile strani donatori i izvođači radova, ali dovoljno znam da još nijedan donator nije vršio gradnju bez cjelokupne dokumentacije i nije se moglo zaobići ministrstvo za izbjegla i raseljena lica.

Došao sam drugi dan ponovo, računajući da je jutro pametnije od večeri i pokušao pričati sa gospodom iz Ministrstva, al uzalud.

Nakon dve sedmice sam dobio poziv iz Opštine da popunim neki upitnik o svome trenutnom stanovanju i kada sam i upozorio na ovu nelogičnost odgovorili su mi da me niko na ovo neprisiljava i da ne moram da učestvujem. Finije upakovano, Izvolite po izboru, suhi kolač ili krem torta koju su nam pripremili“.

Vidim da nema druge, da je sve negde već skovano i da ću morati regovati kako nas ne bi doveli pred svršen čin.

Kroz glavu mi prolete još jednom scena iz filma „Boj na Kosovu“ u kome Obilić sreće onog travara na Turskoj strani i pitam se koliko će ih još otjerati na druge strane, provjerene patriote, a onda opet za neku deceniju spominjati ucviljeno Srpsku dijasporu i tražiti pomoć, način da se uključe u finansijiska ulaganja.

Onda sam im dao obećanje, da razgovor moram prenijeti medijima, opoziciji, istražnim organima, finansijerima ovoga projekta i da dajem riječ, da neću dodati ni jednu koju nisam čuo kod njih.

I sada pozivam sve koje sam spomenuo; gradsku komisiji, Ministrstvo za izbjegla i raseljena lica R.S, Ministrstvo za izbjegla i raseljena lica BiH, SIPU, sadašnjeg gradonačelnika Banjaluke, predsjednicu vlade, predsjednika Republike Srpske, gosp. Igora Radojčića kao kandidata SNSD-a za gradonačelnika, gosp. Dragana Čavića kao kandidata za gradonačelnika ispred SzP, da se jasno odrede prema ovom što je navedeno?

Tražim takođe jasan uvid odobrenih sredstava po domaćinstvu koji će moći javnost i mi da pratimo i njihovo trošenje, a ne sumaran preko kojeg nam se pravi maska o stvrno dodeljenim sredstvima.

Tražimo takođe adresu međunarodnih finasijera kojima možemo uložiti žalbu u slučaju, da smatramo da su naša prava narušena.

Tražim od svih onih koji se nalaze na spiskovima za gradnju da se čvrsto ujedine i da zajednički stanemo protiv onoga što nam 'gospoda' servira".

Autor teksta, čitalac BN portala Drago Praća.