Kako je dolar potopio privredu Srpske

Promjena kursa dolara i njegovo jačanje prema evru glavni je krivac kraha privrede i teške situacije u Republici Srpskoj, ustvrdio je Milorad Dodik gostujući u emisiji „Telering“ na svom RTRS-u.

Republika Srpska 29.07.2016 | 10:24 On smatra da je rast starog predratnog spoljnog duga, zbog jačanja kursa dolara prema domaćoj valuti i evru, uzrokovao sadašnju situaciju i gubitak bogatstva za 50%!?

Umjesto 100 000 sada moramo vraćati 150 000 maraka, tvrdi Dodik, i ističe da se evro štampa bez kontrole i zato mu pada vrijednost, a konvertibilna marka koje je vezana za evro koletelaralno slabi.

Republika Srpska nije nikog osvajala i nije ništa otimala, nije imala nikakve značajnije novčane akumulacije i rezerve, i po Dodiku bez toga nije moglo više da se napreduje i bolje živi. Dodik smatra da je spas u nekontrolisanom štampanju konvertibilne marke, jer to sa dolarom i evrom rade SAD i Evropska Unija...

Kakvo vrijeme prolazi Dodik daje sve neuravnoteženije izjave, a povremeno količinom izgovorenih gluposti i besmislica prevazilazi sam sebe. Ne mora se biti veliki poznavalac ekonomije da bi se znalo da je trenutni kurs dolara od 1,75 KM daleko niži nego početkom 2000-ih, kada je dostizao vrijednost oko 2,3 KM, ili početkom 80-ih kada se za jedan dolar moglo kupiti 3,6 njemačkih maraka.

Vrlo je vjerovatno da je veći dio starog duga RS u dolarima, odnosi se na sredstva koja su povučena do 02.04.1992. godine, uzet po povoljnijem kursu dolara od današnjeg, i da zbog toga nismo na gubitku. Učešće „starog duga“, obaveze prema Pariskom i Londonskom klubu povjerilaca u ukupnoj visini rate vanjskog duga iznose svega 19.65% i imaju tendenciju stalnog smanjenja.

U valutnoj strukturi vanjskog duga 85,48% dospjelih obaveza plaća se u evrima a svega 9,26% u dolarima tako da zvanični podaci Ministarstva finansija potpuno demantuju Dodikove tvrdnje da je rast kursa dolara prema evru uzrokovao dramatičan porast ukupnog duga, kolaps privrede i obezvrijedio domaće bogatstvo.

Trenutno katastrofalno stanje nema veze sa kursom dolara već sa nekontrolisanim rastom unutrašnjeg duga, emisije trezorskih zapisa i obveznica po nepovoljnim kamatnim stopama koje dostižu čak 5%, što je umnogome nepovoljnije nego sredstava koja su nekada pozajmljivana od Svjetske banke, MMF-a, IBRD-a, Pariskog i Londonskog kluba.

Svi mi koji pamtimo 1993. godinu, milijarde bezvrijednih dinara i plate kojima se ujutro mogla kupiti kora a uveče svega tuce jaja, dobro znamo gdje bi nas odvelo nekontrolisano štampanje novaca i inflacija, i koliko su opasni i besmisleni uporni Dodikovi prijedlozi da Centralna banka BiH počne štampati novac bez pokrića.

Srbi ne trebaju osjećati žal što nisu pljačkali i vodili osvajačke već odbrambene ratove, i trebaju biti veoma ponosni na svoju istoriju, slavne pretke, velika odricanja i stradanja u brojnim ratovima.

Primjeri Švajcarske, Norveške, Islanda, Danske, Novog Zelanda, i drugih bogatih država koje nisu vodile osvajačke ratove i pljačkale druge a imaju visok životni standard stanovništva, dokazuje da životni standard i uređenost jedne države prije svega zavisi od sposobnosti i iskrenog patriotizma ljudi koji rukovode državom a ne od pljačke i otimanja tuđih resursa.

Nisu tačne ni Dodikove tvrdnje da tokom njegovog mandata nije moglo doći do značajnijeg razvoja jer nije imao akumulirana sredstva za pokretanje projekata, jer je njegov drugi mandat prije 10 godina upravo počeo uplatom 1,5 milijarde maraka od prodaje Telekoma i Naftne industrije RS.

Dodik je zatekao suficit u budžetu, malu ratu i visinu spoljnog duga, i da su ogromna sredstva od prodaje strateških kompanija uložena u razvoj i kapitalne objekte, poput gradnje hidroelektrana na Gornjoj i Srednjoj Drini, gornjim horizonatima ili novih blokova termoelektrane umjesto što su silni novci proćerdani propalim namještenim poslovima sa njegovim kumovima, tajkunima i prijateljima, Republika Srpska bi bila ekonomski nezavisna, snažna i stabilna i ne bi zavisila od skupih kredita, pozajmica i ucjena.

Dodik je imao na raspolaganju novac, ogromna akumulirana sredstva i projekte, ali je sve šanse prokockao i najveći je krivac za sadašnju tešku situaciju, beznađe i anarhiju.

Ne smijemo više biti naivni i nasijedati na uporne laži i obmane koje se plasiraju preko lažnog "javnog servisa", i moramo shvatiti da najveći problem Republici Srpskoj ne predstavljaju stranci, Bošnjaci ili nepovoljan kurs dolara već otuđena oligarhija koja je uništila sve institucije, opljačkala resurse i iz Srpske otjerala nekoliko stotina hiljada ljudi, uglavnom mladih, obrazovanih i sposobnih koji ne žele da žive u totalitarnom sistemu.

Spas nije u nekontrolisanom štampanju novaca, pljačci, otimanju, konfliktima i čekanju povoljnijeg kursa stranih valuta već u promjeni sistema, zavođenju reda, profesionalizaciji administracije i novim mladim obrazovanim ljudima koji će nas izvući iz nepotrebnih sukoba i raditi za opšte dobro.

Nebojša Vukanović