Zašto smo fascinirani poznatim ličnostima?

Možda ne znamo imena komšija, ali Jeca i Ceca su nam kao najbolje drugarice.

Srbija 17.05.2016 | 11:28
Zašto smo fascinirani poznatim ličnostima?

Na sopstveno letovanje ni ne pomišljamo, ali znamo da Nataša voli Tajland, Jovana i Željko Maldive, a Ceca ne bi menjala odmor na Kipru ni za šta. Umesto da pričamo o svojim osećanjima, sa članovima porodice raspredamo o razvodu Goce i Raše, aferi Šabana i Cuce, romansi Ane i Mrke.

I deca poznatih dobila su epitet slavnih, pa tako zajedno sa Anastasijom biramo haljinu za punoletstvo i pitamo se da li će Veljko na proslavu doći sa Mašom ili su, ne daj Bože, opet raskinuli.

I da se razumemo, ne radimo to samo mi. Više Amerikanaca zna ko je Kim Kardašijan nego Harper Li, a Britanci su, shvativši fascinaciju poznatima, svoju kraljevsku porodicu počeli da tretiraju kao holivudske zvezde, kako bi poljuljana monarhija, zahvaljujući interesu javnosti, opstala.

Prema jednoj nemačkoj studiji, svaki treći čovek mašta o tome da je poznat, a razlog, suprotno verovanju, nisu moć i novac, već osećaj pripadanja - želja da imamo prijatelje i da nas vole. I što je kod osobe izraženija potreba za pripadanjem, više će maštati o slavi. Ako već ne može da sama postane poznata, identifikovaće se sa onima koji jesu i "gutaće" njihove živote servirane na naslovnim stranama tabloida. A na njima, slavni nas mame životom kao na filmu.

Dok se mi svako jutro pospani klackamo u pretpranom autobusu da bismo osam sati radili za "robovlasnika" koji će nam možda dati platu, oni nas gledaju tako savršeni, bezbrižni i nasmejani sa naslovnih strana, uzvikujući "Život je lep". Zato najviše i uživamo kad im je teško i pate jer znači da su isti kao i mi.

Ovo su potvrdili i kineski istraživači proučavajući efekte slušanja tračeva o poznatima na mozak. Skeniranje mozga pokazalo je da ispitanici najviše reaguju na negativne vesti o poznatima, iako to nisu kasnije priznali u intervjuu.

Ne treba zanemariti ni klasičnu ljudsku radoznalost, da zaviri iza ponuđenog. Čak i kad nas ne zanimaju Kim i Ceca, neće nam biti dovoljno da se divimo "Jeleni, ženi koje nema", već želimo da znamo da li je Andrić, dok je ispisivao ove strane, mislio na ženu svog prijatelja sa kojom se kasnije i venčao.

Ima nešto i u evoluciji. Ljudi su društvena bića koja žive u okruženju gde se isplati obratiti pažnju na one na vrhu socijalne lestvice. A i drugi primati pažljivo posmatraju dominantne članove svoje grupe, kaže evolucioni psiholog Danijel Kruger sa Univerziteta u Mičigenu. Sa njim se slaže i Džejmi Tehrani, koji za ovu pojavu krivi naš mozak. Iako živimo u 21. veku, mozak radi po istom principu kao u davna vremena, pa misli da treba da poštujemo lidera grupe ili one koje vidi kao inovatore, a to su slavni.

Da preokupacija životima poznatih nije nužno nezdrava, tvrdi Stjuart Fišer sa Univerziteta u Kaliforniji. U nekim slučajevima čak je korisna, kao kod ljudi kojima nedostaju socijalne veštine, pa ih interesovanje za poznatu osobu povezuje sa drugim fanovima, čime će ostvariti bar neku komunikaciju. Ali, treba voditi računa da se radoznalost ne pretvori u nezdravu opsesiju koja je, kažu psiholozi, češća među egocentričnim, impulsivnim i osobama promenljivog raspoloženja. Takođe, ranjivi smo kad smo u procesu preispitivanja identiteta, pa ako izgubimo posao, razvodimo se ili imamo ozbiljne probleme, poznati nam postaju "slamka spasa".

Izvor: Večernje novosti

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

ja

17.05.2016 10:10

Daa da cuca poljubila cacu Caca u guzu cecu i tako redom

ODGOVORITE
Name

nn

17.05.2016 12:43

Nevažni su skroz, imamo prečeg posla.

ODGOVORITE