Zbog čega građani zlostavljaju životinje?

Problem napuštenih kućnih ljubimaca posljdenjih dana ponovo je aktuelizovan u Bijeljini. Prisustvo čopora pasa u gradu, neki od naših sugrađana pokušali su da riješe na nehuman način, ostavljajući otrovanu hranu na zelenim površinama. To je izazvalo uginuće desetina pasa, ali i osudu javnosti širom regiona.

Republika Srpska 23.02.2016 | 14:50

Vijest o trovanju pasa u centru Bijeljine brzo se raširila društvenim mrežama i šokirala ljubitelje životinja. Za sada još nepoznati trovači u gradskom parku i na zelenim površinama u centru grada ostavljali su zatrovano meso i konzerve hrane, kojima su ubijali napuštene pse.

“Prvi simptomi tog otrova su silni grčevi, šoboćenje vilice i naglo širenje i skupljanje zjenica oka. Nakon toga nastupa unutrašnje krvarenje i povraćanje sa primjesama krvi”, kaže aktivista Udruženja građana “Čopor” iz Bijeljine, Mirza Suljić.

Krivično djelo, trovanja pasa na javnim površinama predstavlja veliku opasnost i za ljude. Potencijalna mogućnost da djeca dođu u kontakt sa otrovom je velika.

“To može da prenese jednu negativnu poruku. Može da dovede možda čak i do epidemije ili do zdravstvenih problema šireg tipa”, upozotava Snažana Jagodić – Vujić, predsjednica Udruženja “Eko-put”.

Čak i onaj manji broj građana koji o dobrobiti životinja brinu kao o sopstvenoj, vrlo često nemaju razumijevanje okoline. Takav primjer je i porodice Nikolić iz Ugljevika, koja svoj dom, kao utočište, nudi brojnim napuštenim psima i mačkama. Njihova humanost za pojedince je mana.

“Mi imamo jedan problem, ovdje u centru Ugljevika, gdje nam neko jednostavno muči mačke i pse koji su kućni ljubimci... Primijetno je u zadnjih 15 dana da se puca isključivo u stomak i te životinje umiru više od 24 sata u strahovitim mukama”, tvrdi Mihajlo Nikolić iz Ugljevika, koji za sebe kaže da je samo ljubitelj životinja.

Trajno i konačno rješenje uklanjanja napuštenih životinja sa ulica jednostavno ne postoji.

One, kažu stručnjaci, imaju svoju ulogu prirodi, ali je njihov broj potrebno svesti na razumnu mjeru.

“U suštini oni treba da budu sterilisani. Oni se sterilišu i vraćaju na ulice, ali je reprodukcija time završena. Poznato je da jedan par, mužijak i ženka i njihovo potomstvo u toku četiri godine mogu da donesu na svijet i do 20 000 jedinki”, kaže veterinar Jelena Pavić, članica Veterinarske komore Republike Srpske.

Jedini azil za pse koji funkcioniše u Bijeljini, kroz koji godišnje prolazi na stotine ljubimaca, predstavlja samo jedan segment u zbrinjavanju životinja. Brojni su primjeri naših sugrađana koji umjesto udomljavanja, jednostavno svoje ljubimce puštaju u prirodu.

“Broj napuštenih pasa je veliki. Teško da svi mogu da dođu u azil, jer za to je potrebno mnogo više sredstava nego što ih ima. Apelujemo i dalje na građane da ne puštaju pse koje ne mogu da hrane ili drže, već da nas nazovu da se dogovorimo da dovedu psa ovde”, poručuju iz bijeljinskog Azila za pse.

I pored brojnih problema, raduje i činjenica da sve veći broj ljudi usvaja pse iz azila. Prosječno i do 20-tak dnevno, što pokazuje da je humanost i dalje prisutna.

(BN TV)