Analiza: Ovo dosad sluti na veliku karijeru...!

Samo Danilović NBA odiseju počeo efikasnije od Jokića! Gore su krenuli i asovi poput Divca, Stojakovića, Krstića...

Košarka 15.02.2016 | 18:20
Analiza: Ovo dosad sluti na veliku karijeru...!

Od petka do nedelje održava se 65. "All-star" vikend, a domaćin najvećima zvezdama NBA lige biće Toronto. Kako sezona u najjačoj košarkaškoj ligi na svetu traje od kraja oktobra pa do sredine juna, Ol-star vikend dobro dođe ekipama da se odmore i da naprave presek sezone. U većini slučajeva, ekipe i igrači koji budu najbolji do Ol-star vikend vikenda, bivaju najbolji i junu kada se dele pojedinačne nagrade i kada finalisti biju bitku za trofej Lerija O`Brajena.

Zahvaljujući fantastičnim igrama u dosadašnjem delu sezone, svoje mesto u Er Kanada centru našao je i srpski košarkaš Nikola Jokić. On će nastupati u meču rukija (igrači koji igraju prvu sezonu u NBA) i sofmora (igrači koji igraju drugu sezonu) iz sveta, protiv rukija i sofmora iz SAD. Bivši igrač Mega Leksa briljira u dresu Denver Nagetsa, i prema zvaničnom sajtu NBA lige trenutno je četvrti najboji ruki u sezoni, odmah iza prvog pika Karla Entonija Taunza, drugog pika Džalila Okafora i čuda iz Letonije Kristapsa Porzingisa, inače četvrtog pika sa Drafta. Momak rođen u Somboru ove godine beleži prosečno 9,5 poena, 5,9 skokova i 1,9 asistenciju. Srpski centar odigrao je 51 utakmicu od 53, a starter je bio 26 puta. Pored Jokića, još dvojica srpskih košarkaša igraju u NBA karavanu. Boban Marjanović brani boje San Antonio Sparsa, dok Nemanja Bjelica nastupa za Minesotu Timbervulfs.

Pre njih trojice, 23 košarkaša iz Srbije su svoje košarkaško umeće oprobali "preko bare". Neki su bili više uspešni, neki manje. Neki su ostvarili karijere za poštovanje, a neki su se prvim letom vraćali za Evropu. U daljem tekstu pročitajte kako su se svi oni snašli u NBA karavanu do Ol-stara u svojim ruki sezonama.

Vrata NBA karavana otvorili su Vlade Divac i Žarko Paspalj davne 1989. godine. Prvi je tada kao 26. pik došao u jedan od najjačih klubova, Los Anđeles Lejkerse. Jezeraše je te godine sa klupe predvodio legendarni Pet Rajli, a glavna zvezda tima je bio Medžik Džonson, MVP lige iz te sezone. Divac je te godine izabran u ruki tim godine, a do Ol-stara na 46 utakmica u proseku je beležio 8,7 poena, 6,3 skoka i jedno uspešno dodavanje. O karijeri Divca u NBA najbolje govori činjenica da je prvi igrač rođen van SAD koji je odigrao 1.000 utakmica u najjačoj košarkaškoj ligi na svetu.

Za razliku od Divca, Paspalj je u San Antonio Sparse došao kao nedraftovan igrač. Njega je tadašnji asistent, a danas glavni trener tima, Greg Popovič snimio na jednom turniru u Dortmundu, gde se reprezentacija tadašnje Jugoslavije pripremala za Evropsko prvenstvo u Zagrebu te godine. Paspalj je u toj sezoni odigrao 26 utakmica, od toga 21 do Ol-stara. Prosečno je beležio 3,4 poena i 1,3 skoka. Nakon samo jedne godine preko Atlantika, vratio se u Partizan.

Posle njih dvojice, sledeći Srbi u NBA bili su Miloš Babić i Radisav Ćurčić. Prvi je u Klivlend Kavalirse došao sa Tenesi koledža i odigrao nekoliko utakmica, bez značajnijeg učinka. Potonji je kao svetski šampion iz 1990. godine stigao u Dalas iz Union Olimpije, a prosečno je na 20 utakmica beležio 3 poena i 2,3 asistencije.

Predrag Danilović je u Majami došao kao najbolji strelac Evrolige u sezoni 1994/1995. Početak sezone bio je kao iz snova. Bio je starter na prvih 19 utakmica, a protivnicima je prosečno sipao 13,7 poena, uz 2,5 uhvaćene lopte i 2,4 dodavanja. Usledila je povreda šake koja ga je udaljila sa terena do plej-ofa, a tamo su ekipu za Floride čekali Čikago Bulsi predvođeni Majklom Džordanom i lako iz izbacili.

Iste godine u NBA je igrao i Rastko Cvetković (sin Vladimira Cvetkovića prim. aut. ), ali bez ikakvog učinka. Posle poraza od Drim-tima i srebra na OI 1996 u Atlanti i Aleksandar Đorđević je rešio da se okuša u NBA, u Portlandu. Međutim, za razliku od Danilovića, Sale Nacionale nije uspeo da se prilagodi na tamošnji stil igre, i posle samo osam odigranih utakmica usledio je povratak na Stari kontinent.

Posle aktuelnog selektora Srbije, u NBA karavan stigao je Predrag Stojaković. Jednog od najboljih šutera u istoriji je po dolasku u najjaču košarkašku ligu na svetu sačekao lok-aut (štrajk igrača) koji je trajao do 20. januara. Do Ol-stara, kao i do kraja sezone, beležio je 8,5 poena i 2,5 asistencije. Jedini je srpski igrač koji je izabran u tim godine u NBA (drugi tim 2004. godine), a Sakramento Kingsi su u njegovu čast povukli dres sa brojem 16.

Dragan Tarlać je 2000. došao U Čikago Bulse 2000. godine, a do Ol-stara je ostvario učinak od 2,4 poena i tri uhvaćene lopte na 23 utakmice. Vladimir Radmanović je kao 12. pik stigao u Sijetl Supersonikse u sezoni 2001/2002. Na 42 utakmice imao je prosečno šest poena i 3,5 skoka. Zajedno sa njim u NBA su došli Željko Rebrača i Ratko Varda, obojica u Detroit. Prvi je bio jedan od najstarijih rukija, a prosečno je beležio sedam koševa i 3,8 uhvaćenih lopti uz jednu blokadu. Ratko Varda je u NBA odigrao samo jednu utakmicu. Radmanović i Rebrača su izabrani u drugi najbolji ruki tim godine.

Posle zlata u Indijanapolisu 2002. godine, u SAD su stigli Marko Jarić, Predrag Savović i Igor Rakočević. Od njih trojice, samo je Jarić ostavio trag u NBA. On je u dresu Klipersa do Ol-stara na svom kontu imao prosečno 7,5 poena 2,6 skokova i tri uspešna dodavanja.

Do 2003. godine važilo je pravilo da igrač ne može da izađe na draft ukoliko ne napuni 18 godina. Te godine legendarni komesar Dejvid Štern odlučio je da promeni to pravilo zbog jednog srpskog igrača - Darka Miličića. Tada 17-godišnjeg centra Hemofarma kao drugog pika izabrali su Detroit Pistonsi, odmah iza Lebron Džejmsa, a ispred Dvejna Vejda i Karmela Entonija. Miličić je imao tu nesreću da dođe u ekipu koja ja te godine osvojila titulu, a on je postao najmlađi vlasnik prstena u istoriji. Šansu je dobijao na kašičicu, a to je umnogome odredilo njegovu dalju karijeru. Proglašen je za jednog od najvećih promašaja u istoriji Drafta.

Sa njim je tada u NBA došao Saša Pavlović. Rođeni Baranin je u dresu Jute beležio 4,8 poena i 1,6 skokova. Naredne sezone u Nju Džerzi Netse iz Partizana je stigao Nenad Krstić. Doskorašnji kapiten Srbije imao je zapaženu minutažu, a imao je učinak od osam poena i 4,8 skokova po utakmici. Za to je nagrađen mestom u drugom najboljem timu rukija.

U naredne dve godine, još dva srpska centra su se oprobala u NBA, ali ikakvog učinka. Mile Ilić je 2006. potpisao za Golden Stejt Voriorse, a Kosta Perović godinu dana kasnije.

Nakon trilinga centara, srpska košarka je čekala šest godina na nove igrače u najjačoj ligi na svetu. U sezoni 2013/14 u NBA su došli Nemanja Nedović, Ognjen Kuzmić i Miroslav Raduljica. Nedović i Kuzmić branili su boje Golden Stejta Voriorsa u sezonama kada se taj tim "kalio" u ono što je danas, te je njihov učunak bio mizeran. Ako ništa, reprezentativi bek ostaće upamćen po tome što je njegovo ime poslednje koje je na draftu pročitao Dejvid Štern, pre nego što se povukao. Za razliku od njih, Raduljica je do "All-stara" imao solidan učinak - 5,3 poena i 2,7 skoka.

Sve u svemu, Jokićev početak sluti na veliku NBA karijeru.

Komentari / 0

Ostavite komentar