Ko je odgovoran za vršnjačko nasilje?

Nasilje među mladima jedan je od većih problema današnjice i koji je u porastu u BiH posljednjih godina. Ponašanje u djetinjstvu predstavlja obrazac za ponašanje odrasle osobe, kažu stručnjaci i naglašavaju da je potrebno sistemski rješavati ovakve probleme.

Republika Srpska 30.01.2016 | 19:40

Bez obzira na prisustva policajaca ispred školskih ustanova i različitih programa za prevenciju nasilja situacija je, gotovo alarmantna. Nasilje među djecom uzelo je maha, pa su masovne tuče školaraca postale svakodnevica.

“Bila sam više puta svjedok vršnjačkog nasilja i tuča, prva ja nisam reagovala iz nekog straha jer bi mozda mene mogli da ugroze”, priča maturantkinja Gimnazije iz Bijeljine.

Maloljetnici se ne libe da potegnu oružje i to sve češće u školi i školskom dvorištu. Đaci nasrću jedni na druge, a zlostavljanje i maltretiranje vršnjaka često se završi tragično.

“Nasilje se dešava svakodnevno na ulici i u školi. Okolina odbija ozbiljnost tih slučajeva, počinju da se smiju, okreću glavu ili upravo rade ono što može biti gore, uključuju se sami u to nasilje ili snimaju telefonima “, dodaje maturant bijeljinske Gimnazije.

Nedavno samoubistvo četrnaestogodišnjeg Mahira Rakovca iz Sarajeva zbog vršnjačkog nasilja, ubistvo pištoljem šesnaestogodišnjeg Stanka Gligorevića u školskom dvorištu u Bijeljini, napad nožem na šesnaestogodišnjeg Danila u Janji tek je vrh ledenog brijega u moru maloljetničke delinkvencije. Nažalost, ovakvi slučajevi okupiraju pažnju i zgražavanje javnosti samo nekoliko dana, a onda - muk.

U Janji je danas mirno. Kao da se juče za vrijeme nastave nije dogodila strašna scena nasilja. Sem ogorčenja građana, ništa ne ukazuje na to da je u školskom dvorištu učenik učenika četiri puta ubo nožem i nanio mu po život ozbiljne povrede.

Osim zgražavanja ni u institucijama se izgleda ne radi previše kako bi se nasilje spriječilo u budućnosti. Da li se nedovoljno obraća pažnja na djecu u adolescentskom uzrastu, ko snosi veću odgovornost, porodica ili škola, da li je globalna ocjena da su mladi danas prepušteni sami sebi tačna, samo su neka od pitanja koja ostaju nakon jezivih primjera fizičkog i psihičkog maltretiranja čiji su - počinioci i žrtve osnovci i srednjoškolci.

“Porodica ima sve manje uticaja na omladince jer je sve češća žalopojka 'ne mogu mu ništa i ne znam sta da radim'. To je najbolji pokazatelj koliko tinejdžeri izmiču kontroli”, priča pedagog i psiholog Milan Stojanović i dodaje da, što se škole tiče, ona polako počinje da gubi vaspitni elemenat. Pojedini tinejdžeri su postali toliko okuraženi da čak i svojim nastavnicima prave određenu vrstu problema.

U borbi protiv maloljetničke delinkvencije propusti su na svim nivoima. Potrebno je sistemski rješavati ovakve probleme, i u to uključiti cijeli obrazovni sektor, društvo i pojedince. Zakon postoji, samo ga treba poštovati i provoditi– stav je stručnjaka.

“Međutim dok se veći kalibri ljudi koji su prekršili zakon kreću, šetaju, sjede po kafićima, oni su slika i uzor mladom čovjeku jer on to shvata kao ne može mu niko ništa, a u stvari mu može”, naglašava Stojanović.

Prema dostupnim rezultatima istraživanjima, čak do 43 odsto djece u osnovnim školama u BiH pretrpi neku vrstu vršnjačkog nasilja a isto iskustvo ima i 29% učenika srednjih škola. Vrijeme je da se uradi nešto, zbog straha, želje, inata, ljubavi ili očaja, ali se mora stati ukraj nasilju među djecom.

Pogledajte prilog iz Dnevnika 2 BN TV

BN TV