Zašto neradnici dobro prolaze na poslu?

Na kraju radnog dana, vi ste kao i obično "poginuli" od posla, a vaš kolega je, po običaju, "izginuo" od nerada. Takav je odnos snaga od početka, bez izuzetka. I dok vi i drugi savjesni radnici bjesnite u sebi, pitate se zašto šefovi i direktori tolerišu svakodnevno ljenčarenje, za platu koja je možda i veća od vaše.

Svijet 25.01.2016 | 16:20

Svaki novčić ste zaradili teškom mukom, radeći posao koji drugi ne odrade, narušili zdravlje, iskrivili leđa, postali hronično bijesni i nervozni.

A kolega neradnik, kao i svaki dan, je vrijeme utrošio pijuckajući kafu, čitajući novine, igrajući igrice, zabavljajući se na društvenim mrežama. Tokom radnog vremena stigao je i da popriča sa nekoliko kolega i koleginica, uz kaficu naravno, da telefonira prijateljima, kumovima, familiji, ode u šoping i na zakonom obaveznu pauzu, da predahne od tog silnog rada...

Logično pitanje je - ko je od vas pametniji? Kolege neradnici, jer se ne troše u poslu ili vi, jer savjesno radite i nadate se da će pošten rad biti nagrađen?

Neradnici su prisutni u svakom kolektivu, a činjenica je i da odlično opstaju u svim vremenima i režimima. Često imaju bolju reputaciju od savjesnih radnika, popularniji su u okruženju jer su uvijek opušteni i veseli, imaju vremena da proćaskaju sa svima, a u razgovorima obavezno spomenu da mnogo rade. I ako nekad pomislite da će takvi dobiti ono što zaslužuju, brzo shvatite da će šefovi prije vama uručiti otkaz, jer su oni "pustili korijenje".

Psiholog Vesna Petrović kaže da je to naša svakodnevica.

"Kada podvučemo crtu, vidimo da ljenjivci u svakom sistemu skidaju kajmak, dok marljivi stradaju od gomile plaćenih neradnika, koji su obično zaštićeni su kao bijeli medvedi ili zato što im takvi zauzimaju radno mjesto", kaže sagovornica "Života plus".

"Uvijek postoji šačica onih koji izgaraju i ti obično prvi nagrabuse, ni krivi ni dužni. Kada se dijele otkazi, neradnici su spokojni, dok radnici koji život posvećuju firmi strepe za radno mjesto. I često ga izgube, to je apsurd", kaže Petrovićeva.

Iz tog ugla, rad, kvalitet i efikasnost su resursi na kojima drugi profitiraju. Oni su i štit za one koji prstom ne mrdaju. Šefovi to praštaju, žmire na činjenicu da nimalo ne doprinose kolektivnom uspjehu, prave se da ne primjećuju da su opet zakasnili na posao i da tokom radnog vremena praktično ništa nisu uradili.

I ako su nešto uradili, to obično nije dobro, pa im nadređeni ništa i ne traže da ne bude više štete od koristi.

Često su neradnici "zaštićeni" zbog nježnog zdravlja, porodičnih problema, lošeg materijalnog stanja zbog kojeg moraju da rade dva posla, pa na radnom mjestu nisu dovoljno posvećeni.

"Saosjećanje bi trebalo da postoji, ali loše je kada se zloupotrebljava. Pomažući kolegi u nevolji, to se često radi "preko leđa" vrijednih radnika, koji možda isto tako imaju probleme, a o tome ne pričaju ili im to ne remeti rad. Navikli su da ćute i rade, dok drugi koriste svaku sitnicu da opravdaju izostanke, nerad i otaljavanje posla", kaže psiholog Vesna Petrović.

Ponekad se šefovi ne bave pojedincima, zanima ih samo finalni proizvod, pa malo ko zna da je za uspjeh zaslužan dio radnika, a ostali su praktično višak.

Ljenjivci su, baš ih briga, sačuvali zdravlje i energiju. Savršeno im odgovara situacija u kojoj ih nadređeni ne angažuje mnogo ili uopšte, svjestan da ne rade dobro. Neka ih smatraju zabušantima, dovoljno im je to što dobiju platu kao da su se trudili i radili.

"A, tamo neke 'budale' će da rade umjesto njih. To je poražavajuća poruka koja se šalje. Ispada da je bolje biti lijen, nesposoban i neodgovoran, što na duge staze nije dobro ni za jedno društvo i državu. Sigurno je da zbog toga svi mnogo ispaštamo. Vrijeme je da se takva slika promijeni, da se rad prizna i poštuje, a nerad osudi", opominje sagovornica.

Izvor: Pres RS