Ivanić: Neizbrisiv trag Branka Ćopića
Srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić izjavio je u Hašanima kod Krupe na Uni da je Branko Ćopić značajan ne samo u književnosti nego i u identitetu srpskog naroda, posebno na krajiškim prostorima.
Republika Srpska 11.10.2015 | 15:00
Ivanić je rekao da su na Ćopićevim djelima odrastale brojne generacije i da je njegov trag neizbrisiv.
"Branko Ćopić je lijepo govorio o ovom kraju, o ovom narodu i na pravi način ga predstavio svijetu zato se Ćopiću treba vraćati", istakao je Ivanić koji je prisustvovao centralnoj manifestaciji organizovanoj povodom stotinu godina od rođenja književnika Branka Ćopića.
Ivanić je naveo ima čvrsta obećanja da će Vlada Azerbejdžana finansirati izgradnju replike Ćopićeve kuće.
"Mi svi zajedno treba da radimo kako bi Hašani postali mjesto gdje će dolaziti djeca i učiti o Ćopiću", rekao je Ivanić.
U Hašanima, rodnom mjestu Branka Ćopića, danas je održana centralna manifestacija organizovana povodom stotinu godina od njegovog rođenja.
Održan je kulturno-umjetnički program u kojem su nastupili učenici osnovnih škola, hor "Una" iz Novog Grada, dok su pjesnici govorili stihove Ćopiću u čast.
Obilježavanju su prisustvovali predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, ministar prosvjete i kulture Srpske Dane Malešević, generalni konzul Srbije u Banjaluci Vladimir Nikolić, te brojni književnici i građani.
Komentari / 2
Ostavite komentarDjuro Damjanovic
11.10.2015 13:40Razgovor sa Ćopićem U kafani London sedeli smo skupa Branko Ćopić i ja, posle dođe supa. Sedeli smo dugo u kafani, tamo, Pijuć posle kafu, al sa sokom samo. Kao što je lišće uvek slatko kozi, Pričali smo opet najviše o prozi. I pomalo već nam počinje da smeta Što smo se našli na nišanu sveta. Sedeli smo, tamo, tog susreta tokom, Pijuć crnu kafu sa još crnjim sokom. Lišćežuta jesen, mora da je fino Onima što sada piju naše vino. Usred razgovora (uprozili: ko će…) Stolu kroči dama — autogram hoće. Pogledasmo damu, i u tome času Razgovor o prozi nekuda se rasu. I tu, na stolu, sred praznih tanjira, Treba Brankov potpis, al nema papira! Dama tužno reče, gledajuć salvetu, "Zar baš sad da nema papira na svetu?" Snalažljivost ljudska zavladala svuda, Donesoše papir začas, odnekuda. I, preko tanjira, na čistini lista Pomalo drhtavo potpisa se bista. Podne se u satu već odavno klati, Ručali smo, eto, jesen ručak plati. Beograd,oktobar 1983
ODGOVORITEЖИКА Ж
12.10.2015 12:10ЋОПИЋ ЧУВА РЕПУБЛИКУ СРПСКУ!
ODGOVORITE