A lijepo djeca govoriše - Bićemo prvaci svijeta!

Znate li šta su Andrija Živković i Predrag Rajković pričali pred put na Novi Zeland?

Fudbal 18.06.2015 | 20:15
A lijepo djeca govoriše - Bićemo prvaci svijeta!

Još jedna pobeda i titula! Kao u navijačkoj pesmi, omladinskoj reprezentaciji Srbije nedostaje 90, najviše 120 minuta da postane prvak sveta i tako okonča najlepšu sportsku priču ove godine. Novozelandskoj bajci nedostaje rasplet protiv Brazila, a iako je mnogima delovalo nestvarno kao da je pisano rukom braće Grim, remek-delo Veljka Paunovića je sve samo slučajno ne. Svedoče o tome najbolje naši junaci sa „kraja planete“ koji su još pre mesec dana našoj javnosti poslali poruku:
„Bićemo pravci!“

Samo, tad nije imao ko da ih čuje, jer su etrom dominirali odjecu zamaha reketom Novaka Đokovića po Rolan Garosu (opravdano), prepirke na relaciji Partizan - Crvena zvezda u košarci (štetno), replike između istih rivala samo u fudbalu (zalduno), pritisak na Tomislava Karadžića da podnese ostavku u FSS (već viđeno). Za to vreme, deca su slušala samo jednog čoveka - Veljka Paunovića, a on do te mere uspeo da im podigne samopouzdanje da u trenucima njihovog kraha na klupskom planu razmišljaju pobednički. Na primer, kapiten reprezentacije Predrag Rajković je posle gubitka titule sa Crvenom zvezdom, još 18. maja, pre ravno 29 dana pričao kako će drugove povesti na Mundijalito s namerom da na njegovom kraju podigne pehar.
„Kada smo se spremali za Evropsko prvenstvo, išli smo korak po korak. Prvo smo u kvalifikacijama govorili „samo da se plasiramo tamo“, a potom „da se izborimo za Svetski šampionat“. Sada nam je cilj da ostanemo što duže na ovom prvenstvu, što znači - da ga osvojimo. Verujem u saigrače i stručni štab i da će nas posle turnira svi hvaliti“, pričao je Predrag Rajković.

Te reči pokazuju kakav je motivator Veljko Paunović, kakav je ponos uspeo da probudi u dečacima od kojih većina igra po superligaškim oranicama i kako je uspeo da ih održi na okupu u trenutku kad su na koncu sezone njihovi vršnjaci mahom razmišljali gde će na odmor. Svedoči o tome i primer Andrije Živković, koji je pola sata po završetku finale Kupa Srbije protiv Čukaričkog 20. maja, stao pred novinare, ispričao šta je uticalo na gubitak drugog trofeja u sezoni, a onda se isprsio:
„Znate, čeka nas naporan put, misilim da 28 sati moramo da letimo avionom Staniša Mandić iz Čuke, Ivan Šaponjić i ja, ali... Znamo zašto idemo na Novi Zeland. Idemo da osvojimo Prvenstvo sveta. Ne verujem da je neko bolji od nas. Pokazali smo da sa svima možemo da igramo, zašto onda ne bismo to ponovili. Videćete!“

Možda je to bio izraz samopouzdanja tipičan za njegove godine, možda i laički stav prema protivnicima koje, realno, ni sami Orlići nisu poznavali, ali istini najviše odgovara ona slika koju smo i ovog jutra - kao i onih kad smo ih gledali protiv Meksika, Mađarske, Sjedinjenih Američkih Država - videli u očima dečaka.

Komentari / 0

Ostavite komentar