Na Kozari krov do krova

Planina Kozara oduvek je lepotom mamila ljubitelje prirode, planinare, lovce, avanturiste, sportiste.

Republika Srpska 31.05.2015 | 17:52
Na Kozari krov do krova

Da svaki grumen atraktivnog kozaračkog placa vredi zlata, dokazuju nepregledne šume, čist vazduh, lekovito bilje, gljive, divljač i brojni izvori pitke vode, zbog kojih je Kozara bila i ostala vazdušna banja i jedna od najprivlačnijih turističkih destinacija u ovom delu Republike Srpske.

Sela na obroncima planine poslednjih godina postala su najatraktivnija vikend-naselja.Zemlja je posebno tražena u selima Malo Palančište i Božići. Na svakom ćošku niču kućice različitih veličina i oblika - od drvenih i limenih kućeraka do višespratnih vila.

Svako gradi u skladu sa mogućnostima, a mašta ne nedostaje. Voćnjaci i bašte prostiru se na skoro svakoj parceli, pogodnoj za uzgoj, pre svega, organskog povrća.

- Ovde dolazim skoro svaki dan posle posla. Meni je ovde odmor, ovde punimo baterije posle napornog radnog dana, uživamo u prirodi, opuštamo se. Nedavno smo zasadili i plantažu leske, očekujemo dobar rod lešnika, uveli smo i sistem "kap po kap" - kaže Prijedorčanin Aleksandar Jeftić, koji je pre nekoliko godina ovde sagradio vikendicu.

A meštani kažu, ovde je plodna zemlja na kojoj uspeva sve. Nema potrebe za prskanjem i pesticidima.

Komentari / 4

Ostavite komentar
Name

Crni Gruja

31.05.2015 16:41

Baš me zanima u kojoj se fabrici u Prijedoru dotični umori i oznoji.

ODGOVORITE
Name

Re

31.05.2015 18:37

A što mora raditi u fabrici? Zar je moguće da za svaku vijest vas nekolicina ovdje uvijek ima dozu cinizma. Bilo da se radi o dobroj stvari i lošoj. Čovjek je rekao ime i prezime pa ga pitaj gdje se znoji kad te interesuje.

Name

anonimus

31.05.2015 18:44

Ako je to Aleksandar Jeftic na koga ja mislim a skoro sam cula i ovu pricu za ljeske, onda se on umori u gradskoj upravi, odeljenje za saobracaj.

Name

Planinar

31.05.2015 19:55

Pa malo su pretjerali sa tim vikendicama, gotovo da nema mjesta a da pogled ne zakaci neku ljudsku tvorevinu. Mislim da nas planinare sve manje interesuje Kozara jer pomalo se stice osjecaj da nismo u prirodi i evo u mom slucaju, pod nosom mi je Kozara a moram putovati na druge planine da bi okusio prirodu.