Što bi rek'o Žuti: J..i ga!!!

Smenjuju se brojni potpredsednici, i generalni direktori, pričaju kako im je krv crveno-bela i da su predodređeni da vode klub, a sponzori svlačionice i dalje nisu ljudi iz kancelarija u Upravnoj zgradi.

Fudbal 14.01.2015 | 00:00
Što bi rek'o Žuti: J..i ga!!!

Bila je to ljubav na prvi pogled koja je trajala više od dve i po decenije. Od dana kada je na pomoćnom terenu Marakane položio probni test, a zatim postao jedan od najboljih evropskih igrača, do perioda kada je završio trenersku epizodu u Ljutice Bogdan,a Robert Prosinečki je jakim emotivnim lancima bio vezan za Crvenu zvezdu. Sve do dana kada je u etar odjeknula vest da je Veliki Žuti stao u red mnogobrojnih slučajnih prolaznika kroz Beograd, stranaca sumnjivog porekla, koji su tužili oronulog giganta kako bi dobili zarađeni novac.

Ima onih koji danas, posle te (ne)očekivane vesti tvrde da je na onoj kultnoj konferenciji za medije lio lažne krokodilske suze, i pokazao da mu do kluba nije stalo ni više ni manje od onih koji su bili samo epizodisti u Ljutice Bogdana. Međutim, ljudi koji dobro poznaju karakter Roberta Prosinečkog ubeđeni su da iza odluke da Crvenu zvezdu prijavi disciplinskim organima FIFA krije ponekad prenaglašeni inat, tipičnim za nekog buntovnog Šumadinca, a ne pitomog Zagorca. Ima ona teza da Zvezdino dete uvek zna šta se dešava u Crvenoj zvezdi. Čovek koji je odrastao u Ljutice Bogdana (istina ne u omladinskoj školi) savršeno je bio upoznat s podatkom da se od njegovog odlaska u avgustu 2012. godine do dana današnjeg ništa nije promenilo u tom klubu. Smenjuju se brojni potpredsednici, i generalni direktori, pričaju kako im je krv crveno-bela i da su predodređeni da vode klub, a postulati koji su počeli da važe u svlačionici za vreme Robijevog mandata i dalje su na snazi.

Elem, Prosinečki je za vreme boravka u Crvenoj zvezdi bio mnogo više od šefa stručnog štaba. Bio je svojevrsni sponzor koji je igračima davao novac za osnovne životne potrebe, znao je pojedince da "časti" i sa 2.000 evra kako bi sa devojkom odmor proveli na moru, znao je i da izvadi butku para i obraduje radnike kako ne bi slušao teške životne priče. Takav trend nastavljen je i posle njega, ali su sponzori postali iskusniji igrači. Nije o tome javno govorio, ali je čuo kako su pojedinci bliski klubu govorili kako je on velika ljudska prevara, da mu je novac samo u prvom planu i da im nije jasno zašto se pojedini novinari njemu toliko dive...

Istina je da je Robi mogao da se strpi, jer mu tih 130.000 evra neće promeniti život, a Zvezdu očekuje teška bitka za dobijanje licence... Potez izveden u nevreme, pošto crni oblaci nad stadionom Rajko Mitić prete novim cunamijem i definitivnim urušavanjem. Ali davno je Prosinečki govorio da u slučaju ignorisanja, tako svojstvenog za bivše i sadašnje čelnike Zvezde (pitajte samo šta o tome misli Slaviša Stojanović prim. aut.) neće imati izbora.
"Ako budem tužio klub, znam da će od mene napraviti neprijatelja broj jedan. To oni najbolje znaju, u tome su šampioni... Ali ja sam radio posao pošteno, borio se... I ne volim te priče koje su me pratile dok sam bio u Beogradu. Oni ima para, njemu novac nije potreban. Ja sam, pre svega, profesionalac", govorio je nedavno Prosinečki.

PRIČA O MEDALJI I ZNAČKI DELIJA

Njegov jedini greh se sastoji u tome što odlično zna da će ga navijači Crvene zvezde svrstavati u galeriju besmrtnih i da njega neće uporediti sa, primera radi, Marko Mirićem... Od ispaljivanja one čuvene sentence: "Robi je Robi, svi ostali su Hrvati", sa Delijama je bio na istoj strani. I jedna tužba će teško promeniti taj odnos koji je doživeo kulminaciju posle osvojenog kupa u Kruševcu. Naime, tada je posle ceremonije proglašavanja pobednika Prosinečki otrčao do severnog kopa i medalju poklonio jednom od vođa navijača:
"Morao sam to da uradim. Da tog dečka nije bilo, ne bi bilo ni mene u Crvenoj zvezdi. On je najzaslužniji što sam uopšte došao u klubu", govorio je u neformalnim razgovorima Prosinečki i prisetio se decembra 2010. godine kada su navijači iz dobro poznatog razloga bili podeljeni po pitanju njegovog angažmana.

Da su imali malo više sluha, urođenih zvezdaških emocija, aktuleni čelnici su na kartu tih odnosa mogli da smekšaju Robija. Da mu na telefon daju momka koji mu je uoči martovskog kup derbija iz 2013.godine daravo značku sa znakom Delija sever uz reči: "Evo ti ovo, to će večeras biti tvoja amajlija. Čuvaće te i ti ćeš da ih pobediš..."

Da, za ovu priču nije nebitan podatak da je Prosinečki sačekao da se oko Ljutice Bogdana više ne priča o predsedničkom mandatu Vladana Lukića. Rastali su se u vrlo lošim odnosima, imali su i vrlo oštar verbalni konflikt posle štrajka igrača, ali je Prosinečki znao da bi bilo neljudski da reaguje u periodu kada se o Lukićevoj upravi govorili kao o gurmanima željnih guščje paštete. Jer koliko god kao bivši veliki igrač bio sujetan, Robi zna da je Lukić istrajao na njemu, ostavio ga na klupi i posle minus deset bodova, te da se kao mladić pristigao iz Zagreba hranio u restoranu Lukićeve majke... Sa ovima što trenutno kadriraju u Crvenoj zvezdi nema nijednu profesionalnu i životnu tačku. Iz totalno su različitih sportskih dimenzija.

I onda ne čudi što je sve moralo da se završi tužbom. Ili što bi Veliki Žuti rekao: "Jebi ga!"

Komentari / 0

Ostavite komentar