Gdje leži spas za Seriju A?!

U ovom trenutku u mlađim kategorijama italijanskih klubova sazreva veliki broj sinova proslavljenih asova.

Fudbal 03.01.2015 | 17:20
Gdje leži spas za Seriju A?!

U ime oca, sina i timskog duha. Tako Italijani najavljuju dolazak nove generacije mladih fudbalera, koja će, kako se svi ljubitelji čuvenog Kalča na Apeninima nadaju, konačno vratiti stari sjaj Serije A. Oni koji su krajem prošlog i početkom novog veka nedeljom u 15 časova bili zakucani za fotelje kako bi gledali asove poput Paola Maldinija, Frančeska Totija, Ćira Ferare ili Enrika Kijeze, a u međuvremenu digli ruke od povratka boljih vremena, uskoro bi ponovo mogli da se nađu na omiljenim mestima. U ovom trenutku u mlađim kategorijama italijanskih klubova sazreva veliki broj naslednika legendarnih italijanskih fudbalera, koji su u poslednje dve i po decenije ostavili dubok trag na Čizmi.

Doduše, bilo je i u poslednjih nekoliko godina naslednika koji nisu iskočili u prvi plan. Tako Andrea Manćini, sin Roberta Manćinija, trenutno igra za mađarski Honved, Federiko di Frančesko, naslednik nekadašnjeg asa Rome Euzebija di Frančeska luta po neuspešnim pozajmicama, Simone Andrea Ganc (sin Mauricija Ganca, golgetera Intera i Milana), posle prolaska kroz mlađe kategorije Milana potpisao je za Komo, dok naslednik legende Sampdorije Atilija Lombarda, Matija, i pored debija za prvi tim kluba iz Đenove u finišu prošle sezone, trenutno igra na pozajmici u Kremonezeu.

To samo pokazuje koliko je krivudav put mladih igrača koji na svojim leđima nose težak teret svog prezimena i koliko je naslednicima zahtevno da pronađu svoje mesto pod suncem.

Iako je Juventus trostruki uzastopni šampion Italije morali smo da počnemo od Milana, gde je sve spremno za nastavak dinastije Maldinijevih. Nakon legendi Ćezarea i Paola, došao je red da i treća generacija ove slavne fudbalske porodice iskaže fudbalski dar. Stariji Paolov sin, Kristijan, dosta je obećavao u mlađim kategorijama, ali je odmah nakon prelaska u Primaveru prošle sezone prosleđen u Brešu, posle čega se vratio u Milan, a ove godine odigrao je tek pet utakmica u ligi mladih timova. Kao i otac, Kristijan može da igra na pozicijama štopera i levog beka.

S obzirom da njegov razvojni put ne ide u onom smeru kojem su se nadali svi u Milanu, uskoro bi pažnja mogla da bude preusmerena na pet godina mlađeg Danijela. Za razliku od svih u porodici, Danijel u svojoj generaciji (2001), koja je poverena doskorašnjem vezisti Rosonera Kristijanu Brokiju, igra na poziciji napadača i njegov potencijal nagoveštava da bi mogao da ostavi dublji trag od starijeg brata crveno-crnom dresu.

U Milanu stasava i Andrea Kaziragi, naslednik legendarnog italijanskog napadača i golgetera Juventusa, Lacija, Čelsija i italijanske reprezentacije Pjerluiđija Kaziragija. Andrea, koji kao i otac igra u samom špicu navale, potpisao je prvi profesionalni ugovor sa Milanom na leto 2013. godine, a bio je i član reprezentacije Italije do 15 godina.

Uzdaju se u Milanu i u potencijal 18-godišnjeg veziste Alesandra Mastalija. Reč je o nasledniku Enija Mastalija, nekadašnjeg igrača Bolonje, Katanije, Fođe i Lećea i kapitena mladog tima Rosonera. Iako na leđima nosi daleko manje poznato prezime od ranije pomenutih, Alesandro Mastali je već nekoliko godina velika uzdanica Milanove škole i jedan od igrača u koje se ulaže velika nada u budućnosti.

Potraga za nadama potencijalnih naslednika legendarnih fudbalera Juventusa svela se na Đovambatistu Feraru (14). Sin legendarnog štopera Stare dame i italijanske reprezentacije Ćira Ferare, igra u veznom redu, ali je još dosta rano pričati o njegovim krajnjim dometima. U Interovoj generaciji 2002. stasava mladi Filip Stanković. Za razliku od oca Dejana, bivšeg kapitena Crvene zvezde i asa Lacija i Intera, Filip se odlučio za golmanske rukavice, ali će mu možda baš taj pravac omugućiti da se dostigne očeve visine u karijeri. Dejan ima još dva naslednika Stefana i Aleksanda, koji takođe idu očevim stopama.

Torino ima svoju nadu među naslednicima bivših asova. Reč je čuvaru mreže Nikolasu Lentiniju, sinu Đanluđija Lentinija, ofanzivnog veziste kojeg je 1992. godine Milan doveo iz Torina za 16.000.000 evra, postavivši svetski rekord po visini transfera u toj godini, nadmašivši čak prelaske Žan-Pjera Papena iz Marselja u Milan (13.000.000) i Đanluke Vijalila iz Sampdorije u Juventus (15.000.000). Nikolas je letos prekomandovan u Primaveru, ali je zabeležio tek dva nastupa. Ipak, Lentini je bio član gotovo svoj mlađih selekcija Italije, pa se očekuje da i u Torinu dobije pravu šansu.

Fjorentina ima svog golgetera iz rukava. U pitanju je 17-godišnji Federiko Kijeza, sin legendarnog Enrika Kijeze, člana moćne generacije Parme s kraja prošlog veka, a kasnije i napadača Fjorentine i Sijene. Federiko je od letos član Violine Primavere i mlađi je godinu dana od većine vršnjaka, pa će daleko važniju ulogu imati verovatno tek sledeće sezone. Ipak, u poslednjih nekoliko kola dobijao je šansu kod trenera Federika Guidija i izvesno je da njegovo vreme tek predstoji.

Romina trigorija poslednjih godina postavlja standarde u italijanskom fudbalu, pa tako predstavlja i pravi mamac za naslednike bivših asova, ali ne samo onih koji su ostavili traga u dresu Vučice. Najbolji primer za to predstavlja i činjenica da je prvi golman mladog tima Rimljana Gabrijele Markeđani, sin bivšeg kapitena Lacija Luke Markeđanija. Gabrijele je u prvom delu sezone grupe C mladih timova Italije primio samo deset golova na 13 utakmica, a ove sezone je prvi put registrovan i za seniorski tim. Ipak, debi u seniorskom timu će morati da sačeka još nekoliko godina, ali sasvim je sigurno da u Romi na njega više nego ozbiljno računaju.

Lorenco di Livijo, naslednik legendarnog defanzivnog veziste Juventusa Anđela di Livija, jedan je od igrača od kojeg se u Romi najviše očekuje. Lorenco je u Rominu trigoriju došao kada je imao devet godina, a za razliku od oca igra ofanzivnog vezistu. Iako je jedan od mlađih u generaciji Di Livijo je ove sezone već odigrao solidan broj utakica u Primaveri, a u sledećoj sezoni se očekuje da bude glavna okosnica mladog tima Rome.

Za razliku od Markeđanija i Di Livija, očevi preostalih naslednika u dresu Rome su iz samog špica napada. Nikolas Delvekio, sin dugogodišnjeg prvotivca Vučice, popularnog „derbi gola“ Marka Delvekija, nastupa za generaciju rođenu 1998. godine, dok za godinu dana mlađi tim igra Alesio Montela, naslednik čuvenog „aeroplanina“ Vićenca Montele, sada trenera Fjorentine. Nikako se ne sme zaboraviti ni Nikolas Muci, sin poznatog prvoligaškog golgetera Roberta Mucija, a sada trenera kadeta Vučice, koji je ponikao u Romi, a kasnije igrao za Kaljari, Udineze, Lacio i Torino. Nikolas je u ovoj sezoni prosleđen Kaljariju, pa ostaje da se vidi da li će možda u budućnosti biti mesta za njega u dresu Rome.

Naravno, najveću pažnju ove godine privukao je naslednik Princa Rima Frančeska Totija - Kristijan. Iako ima samo devet godina stručnjaci mu već predviđaju blistavu karijeru, ali će mladom Kristijanu biti izuzetno teško da nosi breme svog slavnog prezimena, iako ga mnogi vide kao budućeg kapitena Rome.

 

Komentari / 0

Ostavite komentar