Rajko Vasić: Tuzlanski radnici sami sebi na sprovodu

Samo kad izađu na ulicu, Radnici uđu u Vijest.

Bosna i Hercegovina 25.12.2014 | 15:25

Dabogda imao pa nemao.

Nekad su Radnici imali Radnička Prava, Zbor Radnika, Radnički Savjet, Radnička Odmarališta, Sindikat, Partiju, Socijalistički Savez Radnog Naroda, Radničko Samoupravljanje, Radnički Dispanzer, Hateze, Radničku Menzu.
Danas imaju Ranku Mišić. Svako svoju.

Tuzlanski Radnici misle da im je ostalo samo Orašje.

Ta tužna, a istovremeno i groteskna, smiješna i vještačka, Kolona Protesta, u stvari je samo jedna od zakašnjelih javki Protoka Vremena i znakova njegovog neshvatanja.

Tuzlanski Radnici još nisu shvatili da je Vrijeme prošlo. Ne tako što nema njihove države, njihovih fabrika, njihove partije, već nisu shvatili da nema ništa.

I u toj koloni, dabome, nema Radnika koji su imali ono što sam nabrojao. I još svašta.

Protok Vremena je jedna od najopasnijih neelemntarnih nepogoda za ljude. Pojedinačno i zajedno.

Sitne varke ih dovedu u zabludu da oni učestvuju u tome, da oni odlučuju o nečemu, da se sve radi zbog njih.

A kada učine neku od tih učesničkih sitnica, vrlo brzo shvate da je Protok Vremena namijenjen nekom drugom, da je okrenut u neku drugu stranu, da su ljudi, pojedinačno i zajedno, ostali negdje na odronjivim obalama i srmdljivim vrbacima i da više nikoga ne mogu stići. Niti koga ima na vidiku.

Sitno je objašnjenje da su svi iz Tuzlanske Groteskne Kolone, ili njihovi, glasali za Protok Vremena. Na Prvim Slobodnim Demokratskim Višestranačkim Izborima.

To mogu da im, sada uputim, kao jevtin podjeb.

Eto vam, nije vam valjo Tito i Socijalizam, jugoslovenski pasoš i velike fabrike. Nije vam valjala Aida, nek vam sad valja Nemaida.

Jer, Aida je postojala prije rata.

Kao što sam pred rat ušao u banjalučki autobus. A vozač, ogromni brko, ne kao ova današnja prcomljčad od vozača, vidjevši da niko neće da izlazi na stanici, prođe ne smanjujući brzinu. Za koga ste glasali, pizda vam materna.

Poslije sam godinama razmišljao o toj Političkoj Rečenici. Nisam mnogo mogao da zaključim. Nije Brko ništa više rekao a izašao sam na onoj sljedećoj.

U Socijalističkom Samoupravljanju, Radnici su crnčili ko robovi. Ali su živjeli dobro. Živjeli su redovno. I sigurno. Imali su i Pravobranioca Samupravljanja. A od nezakonske zamjerke Radniku samo je gore bilo u kafani jebati mater Titi.

Danas Radnici nemaju priliku ni da crnče.

Nekad su imali Četverobrigadni Sistem.

Danas nemaju ništa.

Nekad je neko drugi mislio za njih. Oni su trebali samo da budu Radnička Klasa.

Danas niko ne misli za njih. Ni na njih.

Moraće to sami da rade. I da, kad smisle, crnče stoput gore nego u Socijalističkom Samoupravljanju.

Da li bi bilo drugačije da su drugačije glasali, ne umijem da odgovorim.

Ali da su se svi dobro znojili, i krv prolijevali, da sruše sve što ih je držalo ko malo vode na dlanu, jesu.

Bez obzira što Tuzlanska Kolona ima pravac i smjer, i određen cilj. Orašje. Granica. Odlazak. To je samo Kolona Lutajuće Svijesti. Na prostorima Bivše Jugoslavije. A i šire.

I nije ta haotična svijest samo u glavama radnika.

U svim je glavama.