Srpski Hladni Rat

Nakon sastanka u Brčkom između SNSD-a, DNS-a i SPRS-a, Dodik je malo manje dezorijentisan, nego što je to bio poslednjih dana; Pavić i dalje slijepo vjeruje u sopstvenih osam poslanika, dok Petar Đokić ponovo “organima stranke” prikriva nedostatak sopstvene odlučnosti.

Sva trojica “organima” prikrivaju od očiju javnosti da su rezultati pregovora mršavi i da nemaju pojma šta i kako dalje. Njihove priče “o formiranju programskih ciljeva” koje je u toku, svjedoče da ni do sada nisu znali kuda idu. Ako za devet godina nisu uspjeli uspostaviti, profilirati i precizirati programske ciljeve, teško da će im to poći za rukom u narednih sedam osam dana, koliko je ostalo do konačnog objavljivanja zvaničnih rezultata.

Krenimo sa činjenicama o poslednjoj medijskoj manipulaciji Milorada Dodika&co, koja jeste po lidera SNSD-a dala neke pozitivne, ali mršave, rezultate.

SNSD, DNS i SPRS u ovom trenutku nemaju 42 srpska glasa u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Da je sjednica parlamenta danas, te tri stranke ne bi mogle same formirati većinu i izabrati rukovodstvo visokog doma niti Vladu Republike Srpske. Ove tri partije, koje čine Režim, što je još uvijek na vlasti, u ovom trenutku imaju najviše 39 srpskih poslanika iza sebe.

Ova činjenica ni na koji način ne minimizira trenutni medijski uspjeh Milorada Dodika, koji je na sastanku u Brčkom, uspio da Petra Đokića prividno vrati u stado, iako će o tome, kako reče prvi socijalista, odlučivati organi stranke. Dodik se, driblajući na prazno, koliko toliko vratio u igru, premda njegove kretnje ukazuju da još uvijek trpi posledice teškog nokauta, koji je doživio ponudom Mladena Bosića Petru Đokiću da bude premijer.

Kada se pažljivo sagledaju izjave Dodika, Pavića i Đokića, nakon sastanka u Brčkom, uočljivo je da nikakav dokument nije potpisan, ali ni da nikakav dogovor oko pozicija u vlasti nije postignut.

“Želim da vjerujem da to neće biti smetnja, jer očekujem da će organi stranaka ozbiljno razmotriti i pronaći rješenja. Rješenja te vrste su uvijek zasnovana na kompromisima i bez kompromisa se to neće moći riešiti, jer se uvijek neko nečega odriče u korist nečeg drugog”, kazao je Đokić.

Ako Đokićevu izjavu prevedete na narodni jezik, ona bi glasila da Dodik tek treba da unutar SNSD-a završi ono što je obećao socijalistima i DNS-u, a što izgleda nikako nije malo; Isto tako, Đokić će morati da objasni u vrhu partije zbog čega se odriče premijerske fotelje i vodećeg mjesta u Republici Srpskoj, što mu nikako neće biti lako. Jer, Đokić je i sa Savezom imao 42 srpska poslanika iza sebe i bio bi u toj varijanti premijer. Moguće da mu je i Dodik obećao premijersko mjesto?!
I Marko Pavić će imati štošta objasniti u stranci, jer je u cijeloj priči stavljen u poziciju “malog od palube”.

Uz to, Dodik je rekao da su "usaglasili Sporazum", a Đokić da će se "Sporazum tek usaglašavati", pa sve djeluje kao da je trojac ostavio sebi više prostora za uzmicanje iz cijele priče, nego što je zajedničkog prostora za saborovanje. Potvrđuju to i njihove izjave da će "potpisati koaliciju tek nakon objavljivanja rezultata", iako su u koaliciji devet godina. Zašto ne odmah opečatiti kontinuitet, ako je sve dogovoreno? Naravno da nije dogovoreno ništa čvrsto, prefluidno je i nijedan nema ništa konkretno u ruci.

Sve ovo jeste tačno, ali je tačno i da je Dodik, slikajući se sa Đokićem i Pavićem, uz tvrdnju da je na Koti 42, sebi proširio manevarski prostor za djelovanje. I uhvatio malo daha nakon snažnog Bosićevog udarca u pleksus.

Jednostavnije rečeno, Đokić je svojim postupkom i reteriranjem od Bosićeve ponude, Dodiku dao desetak dana da zaista i pokuša dostići Kotu 42. To je, nakon svih godina zajedničkog djelovanja, najmanje što je mogao da učini za lidera SNSD-a, pod uslovom da mu je Dodik obećao da će biti premijer. U suprotnom, Đokić je sebe smjestio na pozciju kante za nabijanje, koja će ponijeti najveću odgovornost za izuzetno turbulentno vrijeme, što nadire u Republiku Srpsku.

Vještom medijskom manipulacijom, koja daje privid da je sve dogovoreno, iako nije usaglašeno baš ništa, Dodik pokušava posijati defetizam u Savezu za promjene. Međutim, vrlo je to teško postići, jer kada on priča o “usaglašavanju politika sa DNS-om i SPRS-om”, a Pavić “o formiranju koalicije”, nakon devet godina zajedničke vladavine, jasno je da su još uvijek jako jako daleko od formiranja vlasti, ma koliko tvrdili suprotno. Jedino što je Dodik trenutno uspio jeste da neke svoje članove “skine sa štrika”, a neke druge spriječi da odmah prebjegnu, što i nije tako malo.

Poludezorijentisani Dodik, koji je konačno uhvatio malo daha, sada će početi da “okreće i nebo i zemlju” da dostigne podršku 42 srpska poslanika.

To je odsutna bitka za politički život, a Dodikovo spuštanje praga na Kotu 42 (ranije je tvrdio da ima sigurnih 50 poslanika iza sebe), definitivno dokazuje da je u velikim problemima, iz kojih ima vrlo vrlo malo izlaza. Čak i da uspije dostići potrebnu kotu u narednim danima, takva većina je pretanka i garantuje agoniju.

Pitanje glasi: treba li Savez za promjene da žali za Đokićem? Ne treba; Ponuđen k’o počašćen, maksima je koja važi u ovom trenutku, a opozicione stranke koje, takođe, sada imaju 39 poslanika u svom timu, moraju čuvati svaku svoju “glavu”, kako im Dodik ne bi uspio povratiti tri mandata koja su mu do sada oduzeli.

Prava bitka tek slijedi; Dva srpska bloka definitvno su suprotstavljena, bez šanse za kompromisom. Kako vrijeme bude odmicalo, Domovina će i jednima i drugima biti sve poželjnija.

SlobodanVaskovicBlog