Zemlja blagostanja, a nemaju sreće

U Finskoj se stvari odvijaju sistematično, planski, ali, istovremeno, to je zemlja s najvećim postotkom samaca.

‘Nedostatak odnosa s ljudima šteti zdravlju jednako kao pušenje i alkohol’, kaže zamjenik gradonačelnika Espoa Juha Metso, po struci ljekar.

Finska je zemlja u kojoj najbolje funkcioniše socijalna država, u kojoj su zdravstvo i školstvo besprijekorni i koja je na vrhu ljestvice najboljih mjesta za život na svijetu ako se gledaju kvalitet života, zdravstvo, standard i životna perspektiva.

Brojke govore - samo lud čovjek ne bi želio živjeti u Finskoj. Jezik je malo komplikovan sa svojih 16 padeža - ali zato svi govore engleski - zimi je hladno, ali, evo, i klimatske su promjene učinile svoje: dok je srednja Evropa pod kišom i poplavama, Finci leže po parkovima i gledaju prema plavom, čistom nebu.

Prostrana površinom i slabo naseljena (Finci vole imati svoj mir, rekao mi je neko ovih dana u Helsinkiju) jedna je od predvodnica zemalja tzv. prvog svijeta jer je od države bijede prije stotinjak godina postala zemlja blagostanja.

Socijalna država u punom sjaju, teško dostižni ideal većini ostalih. Helsinki, glavni grad u koji je sedmoro novinara iz cijelog svijeta pozvano da bi se uvjerili u funkcionisanje finske socijalne države i zdravstvene zaštite, a sve to uoči velike zdravstvene konferencije koja u Finskoj počinje u ponedjeljak.

Ulice i parkovi su puni, ali nema tu pariškog hvalisanja ili londonske samodopadnosti, staklene snage njemačkih gradova ili šarenila i zbrčkanosti evropskog istoka.

Uprkos sjajnim rezultatima prema kojima su Finci apsolutni vladari kvaliteta obrazovnog sistema, u tolikoj mjeri da svoje zanje izvoze drugima, Finska ima i nekoliko mana. Nordijski model, kojeg su se svi regionalni političari na jugoistoku Evrope posljednjih mjeseci sjetili citirati, nije bez mana.

- Treba nam više ljubavi - kaže, iznoseći to šokantno otkriće s mirnoćom s kojom se inače priča o vremenu, zamjenik gradonačelnika Espoa, Juha Metso, doktor, sada lokalno angažovan, dok u gradonačelnikovoj rezidenciji, žutoj starinskoj kući na rubu grada, objašnjava šta fali Fincima. Espo je grad, odmah uz Helsinki. Centar je finske poslovne kreacije. Iz Helsinkija do staklenih višespratnica u Espou najjednostavnije je doći autobusom, vožnja traje petnaestak minuta. Uvijek toliko. I tačno toliko - bez obzira na to o kojem se dijelu dana radi. Zvuči kao fantastika, ali u Finskoj sve stiže u minutu, onako kako piše. Do tačnosti se strašno drži, ona je nacionalna opsesija. Čak i najnovijem, upravo započetom projektu finske kompanije Fazer, koja dnevno poslužuje 400 hiljada jela u Skandinaviji, a sada je, da bi promovisala zdrav život i borila se protiv prejedenja, uvela izračunate kalorije po svakom obroku koji pojedete u restoranu.

Prilazite hrani, stavite tanjir ispred nje, uzmete svoje i u tome trenutku, preko posebne kartice koju nosite sa sobom, na zaslonu iznad jela pokaže se koliko ste čega uzeli, koja je kalorijska vrijednost i koliki je to postotak dnevnih potreba. Kriška hljeba- kalorijska katastrofa.

Ovaj izum kojim su Finci oduševljeni i sve više ga koriste ne smatra se nikakvom vrstom kontrole nego edukacije, brige za zdravlje ljudi. Ne mogu izdržati, a da ne podsjetim kako su i Angeli Merkel, kao mladoj ženi, zabranili mogućnost rada u administraciji jer je imala povišen krvni pritisak pa je eliminisana iz procesa odabira kandidata za posao. A vidi gdje je sad!

Vratimo se ljekaru koji kaže da fali ljubavi. Njegova izjava nije tek fraza. U Finskoj se stvari odvijaju sisitematično, planski - ako su studije pokazale da bi životni vijek bio duži da ljudi nisu usamljeni - a Finska je zemlja s najvećim postotkom samaca - onda na tome treba raditi.

- Pušenje je štetno, pretjerno konzumiranje alkohola je štetno, pretilost šteti zdravlju. Ali i nedostatak odnosa s ljudima šteti. Svi imamo potrebu biti voljeni. I imamo pravo na to da postoje neki trenuci kada ćemo biti bedasti i ponašati se djetinjasto. Kao oni, najljepši trenuci kada pričate besmislice sa svojom djecom dok su još mala, - kaže ljekar koji zna šta govori jer ima četvoro djece, a sada već i unuke.

- Usudio bih se reći da je usamljenost jednako opasna kao pušenje - zaključuje. Posebno to dolazi do izražaja kod starije generacije. Finski penzioneri možda nemaju finansijskih problema, ali trećina starijih od 75 godina osjeća se usamljeno. U zemlji sa 5,3 milijuna stanovnika penzionera je 1,5 miliona.

- I moramo se prema njima odnositi kao prema VIP građanima - kaže Juha Metso. Zanimljiv odabir riječi. Poslije će ih obrazložiti Dejvid Braun, novozelandski novinar, pisac i konsultant koji živi u Finskoj. On kaže da su Finci sramežljivi ljudi. Neugodno im se bilo čime hvaliti, čak i pred kućnim prijateljima.

Finci koji kontrolišu svoje emocije, pokazuju studije i analize profesora Time Partonena, gube na ostvarivanju sreće.

Izvor: Jutarnji list