Danac u 42 godini otkrio da je Srbin

Anders Olsen koji već 42 godine živi u Kopehagenu, rođen je 1972. u Slankamenu kao Srđan Milinković.

Kad je bio tromjesečna beba, otet je od roditelja i prodat za 20.000 maraka imućnom bračnom paru iz Danske.

Tek pošto je proslavio 18. rođendan, žena za koju je mislio da mu je majka otkrila mu je šokantnu istinu – da je usvojen i da su mu pravi roditelji zapravo Dušan Milinković (88) i Sofija Bošnjak (63) iz Srbije.

Dodatni šok uslijedio je kad su mu rekli da je njegova sestra s kojom je odrastao zapravo djevojčica rođena u Šapcu, koja je kupljena na isti način kao i on.

Srđan koji je sad konačno pronašao svoje prave roditelje u ispovjesti je ispričao je da je sve počelo tako što je 1972. u Gradskoj bolnici na Zvezdari, gdje je rođen zdrav, zaveden u srbijanskim knjigama kao Srđan Milinković.

Kako njegova majka Sofija nije bila situirana i nije živjela u zajednici s dječakovim ocem Dušanom, odlučila je da se obrati Centru za socijalni rad za pomoć.

Odmah po porođaju, beba joj je oteta i prodata strancima, a kad je pokušala da se pobuni, policija joj je zaprijetila da će joj i prvo dijete, Aleksandru Milinković, na isti način uzeti. Međutim, 42 godine kasnije istina je izašla na vidjelo!

"Čitav život sam znao da nešto nije u redu, da ja ne pripadam njima. U mojoj danskoj porodici svi su plavušani, takve su im i oči i kosa, a ja sam garav. A onda mi je danska majka prišla i priznala ono što su od mene godinama krili. Kupili su me za 20.000 maraka od Centra za socijalni rad i moji roditelji su zapravo Srbi", priča Srđan rođenoj sestri Aleksandri, koju je prije četiri godine prvi put upoznao.

Aleksandra kaže da je cijeli život osjećala da ima brata i da drama ne bi bila uspješno izvedena da u nju nisu bili upleteni sam vrh tadašnjeg MUP-a i ljudi iz Centra za socijalni rad, koji su pokupili “kajmak” od prodaje više stotina beba.

Srđanov biološki tac Dušan kaže da nikada neće zaboraviti dan kad mu se sin živ i zdrav pojavio na vratima.

"Izgrlio sam ga dok je još bio na vratima! Na kilometar se vidi da je to moja krv! Veoma ličimo i tako je očigledno da je on moj sin. Jedini problem je što ja ne govorim engleski, a on nije imao od koga da nauči srpski, pa nam je za svaki susret potreban prevodilac", priča Dušan.

Izvor: Informer