Mundobasket: Ostade osam najboljih!

Sloveniji sve zavisi od braće Dragić, Argentina verovatno ostaje bez velike generacije, a Jonas Valančijunas je heroj Litvanije... Tokom vikenda za nama od 16 potencijalnih kandidata za osvajanje pehara namenjenom najboljoj reprezentaciji sveta, koji su koplja ukšrtali u Barseloni, odnosno Madridu, ostalo je svega osam.

Košarka 09.09.2014 | 11:30
Mundobasket: Ostade osam najboljih!

Posle četiri velika okršaja u subotu, odnosno nedelju popodne, dobili smo sve parove četvrtfinama Mundobasketa, a u osam jako kvalitetnih susreta imali smo priliku da vidimo mnogo toga interesantnog.

Za nas definitivno je najzanimljivije to što smo na delu gledali jednu moćnu srpsku reprezentaciju, koja je na krilima izvanredne timske igre razbila, do tog momenta, nepobedive Grke i pokazala košarkaškom svetu da se žestoko ogrešio o njih. Jer, ne tako davno, gotovo su svi Helene videli u četvrtfinalu, a pobedu pulenu Saleta Đorđevića videli kao prvoklasnu senzaciju...

U ovo moderno doba društvenih mreža i svih ostalih čuda tehnike, ubeđen sam da će, posle maestralne partije koju je odigrao i dva magična zakucavanja, fotografija Nikole Kalinića završiti na mnogim profilima fanova Srbije, da će biti okačena na brojnim "zidovima" i da će se o faci koja govori da su se Orlovi razgoropadili pričati još danima. Bogdan Bogdanović je konačno pokazao nivo igara iz prošle sezone i tako momentalno zapušio usta svim dežurnim kritičarima. Kao što sam i rekao - vreme radi za njega i njegove najbolje partije tek predstoje. Nadam se da će protiv Brazila biti još bolji!

O tome koliko je stari, dobri Nenad Krstić falio ovom timu neću ni da govorim. Njegov "kambek" u velikom stilu definitivno je dao dobar vetar u leđa mlađim saigračima, a njegova čvrstina pod košem, nepobedivi duh i meka ruka dali su materijala za pisanje. Miroslav Raduljica je još jednom pokazao da je izrastao u pravog borca kakvog je naša reprezentacija dugo čekala i iz utakmicu u utakmicu pokazuje još veću želju, upornost i da mu je i te kako stalo do dresa za koji igra.

Miloš Teodosić je u prvom poluvremenu na momente pokazao da ga stare "bubice" još nisu napustile, ali nivo lucidnosti u dobrom delu meča garantuje nam da imamo sjajnog plejmejkera, koji je potpuno spreman da se stavi u funkciju tima. Ne znam za ostale, ali mene partije koje pruža Stefan Jović oduševljavaju. Možda ne toliko ofanzivno, koliko u odbrani, jer je jasno da momak ima jasno postavljene zadatke ispred sebe, koje rešava vrhunski. Nadam se da ga neću ureći, ali za sada je definitivno opravdao Saletov poziv!

Možda se neko neće složiti sa mnom, ali najkonstantnije igre pruža Nemanja Bjelica. Ono što košarkaš Fenerbahčea prikazuje je knjiška definicija pravog timskog igrača - ima ga na obe polovine terena, njegovi skokovi nam neretko donose pregršt poena, a o direktnim realizacijama da ne govorimo. Iako deluje kao da ga ništa na ovom svetu ne interesuje i da je tu samo turistički, pokazao je najviše od svih reprezentativaca Srbije, u svakom smislu te reči. Gotovo neprimetan u dobrom delu utakmice, a na kraju uvek bude najbolji. Moj favorit!

Generalno gledano, Srbija je zaista ostvarila jednu veliku timsku pobedu, koja sada treba da ubrizga jednu poveću injekciju samopouzdanja u celu ekipu. Sledi duel sa Brazilom, za kojim smo videli da nije nepobediv, ali je jako nezgodan. Ipak, apetiti su sada mnogo veći i četa Rubena Manjana ne deluje više tako opasno.

Pošto sam prvo pisao o susretu Srbije i Grčke, želeo bih da pomenem još jedno ime, koje je apsolutno iznenadilo svet. U pitanju je Janis Adetokunbo! Heleni možda jesu završili takmičenje ranije nego što je to bilo očekivano, ali su dobili velikog igrača za budućnost! Baš kao u Milvokiju prošle sezone, Janis nije ubacio neke velike poene, niti je imao konstatnost u igri. Ali, na momente je demonstrirao svima da njegovo vreme tek dolazi i da grčka reprezentativna košarka ne mora da brine.

Da karma stvarno ume da se vrati, poput bumeranga (ironično, morao sam da pomenem ovu reč), u lice onih koji pokušavaju da prevare sistem, videli smo na primeru Australije! Celom svetu je jasno da su Kenguri namerno izgubili od Angole samo kako bi izbegli Amerikance u osmini finala, ali Emir Preldžić je pokazao da jedino teren ne laže. Vodila je Australija gotovo celu utakmicu, bila na korak od velikog uspeha, ali je as Fenerbahčea izvukao jednu majstorsku i za kraj, poput maljem, razbio Kengure u paramparčad! Turska će u četvrtfinalu igrati sa Litvanijom, dok će Australija imati dovoljno slobodnog vremena da na TV-u posmatra ostatak šampionata.

Svi već znamo koliko je Novi Zeland zapravo jedna jako nezgodna reprezentacija. Imali smo priliku da se uverimo u to na polufinalu Mundobasketa u Indijanapolisu 2002. godine, nedavno u Vršcu i Beogradu, ali i na ovogodišnjem Svetskom kupu. Čuvena Haka uspela je da uplaši nekoliko dobrih ekipa, a malo je falilo da unazadi i veliku Litvaniju! Sjajna igra Korija Vebstera, njegovih 25 poena koji su pretvorili deficit od 15 koševa u minimalni plus umalo je sa turnira izbacila Revolveraše s Baltika, ali... Onda se pojavio Jonas Valančijunas, rešen da stavi tačku na sva sporna pitanja. Centar Toronto Repotrsa ubacio je osam poena u poslednjih deset minuta i bio glavni krivac što "Tol Bleksi" nisu sada među osam najboljih! Osim 22 ubačena koša, uhvatio je i 13 lopti, čime je upisao najbolju partiju na turniru.

Za Argentinu poraz od ljutog rivala, Brazila, praktično znači i opraštanje jedne velike generacije. Gotovo je sigurno da će reprezentativnu karijeru završiti Skola, Priđoni, Herman, Noćioni... Vrlo verovatno i Delfino i Đinobili, koji su jako falili Gaučosima na ovom turniru. Da su dvojica iskusnih NBA asova bili u sastavu, pitanje je koji bi južnoamerički tim završio takmičenje.

Veliko je pitanje da li će neko od pomenutih asova biti tu za Olimpijske igre 2016. u Riju, kao što je enigma to da li će Fakundo Kampaco uspeti da izraste u pravog lidera i nadomesti izostanak bar jednog dela tima.

Ovako, Brazil je iskoristio znatno veću konkurenciju timu, bolju klupu i veću dubinu u igri i došla među osam najboljih selekcija sveta. Koliko je Ruben Manjano, zapravo, na slatkim mukama govori podatak da su čak četvorica imali dvocifreni broj poena (najviše Neto - 21), da je čak devet igrača postiglo četiri ili više poena, a da jedan Marselinjo Uertas nije protnuo loptu kroz mrežicu - nijednom! Eto, toliku širinu u igri imaju Brazilci.

Sada im sledi meč sa Srbijom, koji će svakako biti pravo uživanje za košarkaške zaljubljenike širom sveta. A, ko će izaći kao pobednik, ostaje da vidimo...

Kada su braća Dragić, Goran i Zoran, u svom elementu, Sloveniji sve ide kao po loju. To se videlo i u meču koji su Zmajčeki odigrali protiv neugodne Dominikanske Republike. Kad god je bilo teško i činilo se da će Dominikanci prići i napraviti nešto više, upravo su poeni dvojice asova (zajedno ukupno 30), držali su rivala na pristojnoj udaljenosti. Ipak, protiv SAD-a biće potrebno čudo kako bi tim Jure Zdovca uopšte pomislio da se ozbiljnije uključi u trku za polufinale...

Selektor Hrvatske Jasmin Repeša okrivio je, u neku ruku, taj čuveni balkanski mentalitet za poraz od Francuske, uprkos solidnoj igri i velikom povratku u finišu meča, kada su imali Trikolore na tacni. I potpuno je u pravu! Priče o svađama unutar tima, želja pojedinaca da se Repeša odstrani sa mesta selektora, možda su demantovane za javnost, ali je prisustvo lošeg raspoloženja više nego prisutno. Kockasti su u dobrom delu meča delovali kao nezainteresovana "momčad", koja nije ni želela da se pomuči da dođe do pobede. To su Francuzi iskoristili i napravili sasvim solidnu razliku. Ali, kada se u jednom trenutku učinilo da se, ipak, može do trijumfa, Hrvati su zapeli iz petne žile. Ali, opet nisu uspeli... Jednostavno, bilo je prekasno. A i Furnije se pobrinuo da Hrvatska ne ugleda postolje bar još jednu godinu, do Evrobasketa 2015. godine...

O susretima SAD-a i Meksika, odnosno Španije i Senegala ne treba nešto mnogo trošiti reči. Ali, ipak ćemo pomenuti neke detalje. Kao, na primer, činjenicu da Furija očigledno nije navikla da igra bez sudijske pomoći. Svi smo svesni toga da onaj jedan, u najmanju ruku rečeno, smešan poen koji je priznat velikom glumcu Pauu Gasolu, ne bi promenio ništa i da je, s pravom, poništen. Ali, izveštačima koji su trenutno u Madridu, a došli su sa svih krajeva sveta, i dalje nije jasno zašto se toliko vuče na stranu domaćina...?!

Amerikanci su, kao i do sada, igrali svoju igru i nisu se, očigledno, previše obazirali na konačni ishod. Mnogi su očekivali daleko veću pobedu, ali zašto bi se Kari, Derozan, Irving i društvo maltretirali kad i sa trećinom gasa mogu bar da dođu do pobede od dvadesetak razlike.

Komentari / 0

Ostavite komentar