Humanost na djelu

Rijetki su oni koji se nakon završenog fakulteta vraćaju u svoj zavičaj. Ipak ima izuzetaka. Mladi ljekar Želimir Nešković odbio je posao u Banjaluci i vratio se u rodne Lopare.

Osim posla u Domu zdravlja, redovno posjećuje pacijente u najudaljenijim selima Majevice.  

Mogao je da bira i odabrao što bi malo ko. Umjesto zaposlenja u Kliničkom centru Banjaluka, dr Želimir Nešković vraća se rodnom kraju, među čestite ljude i dobre domaćine, koje u dušu zna i kojima, kako kaže, treba.

“ Ljubav prema zavičaju, prema svom rodnom mjestu, prema Loparama gdje sam išao i u srednju školu, povuklo me da se vratim, ali osjećao sam i odgovornost da se vratim svom kraju”, kaže Želimir.

Nema te kuće, majevičkog sela  gdje nije stizao, da  pruži pomoć i mladom i starom, da im ostavi terapiju, podijeli savjete, popriča, utješi, ohrabri...

I u selu Jablanica, gdje je sa svojim kolegama iz Doma zdravlja iz Lopara i Bijeljine organizovao besplatne ljekarske preglede, ultrazvučnu dijagnostiku, mještani su ga dočekali s puno poštovanja. Svi su htjeli da pozdrave svog zemljaka koji im svakodnevno pomaže.

“Ovo nije bilo do sada, ovo je sada samo za primjer i tako da se nastavi, jer mi smo bili zaboravljeni skroz”, priča Ljubica Bojić.

Majevička sela su mahom pusta i preostala domaćinstva su većinom staračka i odlazak na ljekarski pregled ili apoteku je za većinu nemoguća misija.

“Imajući u vidu ovakav dan, kiša, snijeg, njega ništa ne može omesti da dođe među građane, da pregleda, da pomogne. To treba poštovati, i on se osjetio da ima dobre mještani, a mi dobrog ljekara i tako sarađujemo”, pričaju mještani majevičkih sela.

Od 33 majevička sela područne ambulante imaju samo četiri. Neke rade samo jednom sedmično tako da je dolazak ljekara na kućni prag, posebno za starije mještane od neprocjenjivog značaja.  

BN TV