Školska godina: Dva đaka-1 000 KM

Roditeljima u Srpskoj za nabavku školske opreme, udžbenika, odeće i obuće, za dvoje dece potrebno je čak 1.000 maraka.

Republika Srpska 19.08.2014 | 08:28
Školska godina: Dva đaka-1 000 KM

Prvi septembar, dan kada će osnovci sesti u klupe u novoj školskoj godini, blizu je, a mnogi roditelji suočeni su sa besparicom i muči ih pitanje kako na vreme da obezbede sve stvari potrebne za njihove školarce.

Računica jednostavno kaže da priprema jednog đaka roditelje košta oko 500 maraka, dakle više od polovine prosečne plate od 900 maraka. Prosečna radnička plata roditelja dvoje dece ne može da podmiri potrebe dva đaka!

Ako se uzme u obzir činjenica da dolazi jesen kada su roditelji izloženi dodatnim troškovima, od pripreme zimnice, nabavke drva za ogrev, uz sve račune za režije, nije teško zaključiti da su mnogi bračni parovi pred velikim finansijskim problemom.

Dragana Babić, trgovac iz Banjaluke i majka dvoje dece, kaže za „Novosti“ da sa mesečnim primanjima od 500 maraka ne može da kupi sve potrebne stvari deci za školu.

“Kćerka ide u sedmi, a sin u osmi razred. Da ih spremim za školu treba mi više od 1.000 maraka. Moja plata nije dovoljna, ali na sreću muž je zaposlen, pa nekako uspevamo da deci pružimo sve što im je potrebno za školu”, kaže ona.

Međutim, situacija je mnogo teža u porodici Nikole Vasića iz banjalučkog naselja Lazarevo. Nikola je sezonski građevinski radnik koji nema redovna primanja. Supruga mu je nezaposlena.

On kaže da su generalno udžbenici, sveske i školski pribor – preskupi.

“Set udžbenika za sina košta 145 maraka. Isto toliko i za kćerku. Potrebno im je u startu oko dvadeset svezaka koje koštaju po dve marke. Dok im kupimo ostali školski pribor, dodatke za udžbenike, odeću, patike, ruksak potrebno nam je oko ukupno 1.200 maraka”, kaže Nikola i dodaje da deci mora svakog dana da obezbedi i po pet maraka za užinu i sok.

Roditelji se žale da su udžbenici skupi. Set knjiga za prvi razred osnovne škole se poklanja, ali za osnovce petog, šestog, sedmog, osmog i devetog razreda knjige, u proseku, koštaju oko 140 maraka. Dodatak za pojedine udžbenike košta od sedam do 10 maraka. Pernice se prodaju po ceni od sedam do 25 maraka...

Milanka Račić, majka tri učenika osnovne škole, kaže da je samo za kupovinu odeće deci potrošila 900 maraka.

“Morala sam da im kupim nove jakne, pantalone, majice, trenerke i patike... Naravno, kupovala sam jeftinije i skromnije stvari. Osim toga, za nabavku knjiga potrošiću još toliko. Deci moramo sve da obezbedimo na vreme, ali zaista nije nimalo lako”, kaže Milanka.


Izvor: Večernje novosti

Komentari / 7

Ostavite komentar
Name

Milan SNSD

19.08.2014 06:54

Dragi roditelji potrudite se pa glasajte za najvećeg balkanskog lopova i kriminalca Dodika. On treba da bude još bogatiji a narod još siromašniji. Jedino on brani Srpstvo i Srpsku. Neznam samo dokle ćemo biti ludo naivni.

ODGOVORITE
Name

nomad

19.08.2014 07:45

Došli smo dotle da je i osnovno obrazovanje u RS postalo investicija. Ovo društvo je spremno za promjene! O K T O B A R !!!

ODGOVORITE
Name

Deki SBBN

19.08.2014 08:43

Trebam cijelu godinu da stedim da bi u septembru djecu mogao da spremim u skolu.I da budu normalno obucena kao i svaka...bem ti i drzavu i sve ovo...

ODGOVORITE
Name

dalibor

19.08.2014 09:24

Žao mi je i roditelja a posebno djece. Sve više i više ćemo postajati nepismeniji, a zbog toga i siromašni. U svakoj normalnoj zemlji se otimaju za dobrog učenika, studenta, stručnjaka, radnika, umjetnika ili sportistu. Samo kod nas jedva čekaju da takvi odu iz zemlje u inostranstvo, da ne smetaju.

ODGOVORITE
Name

papagaj

19.08.2014 09:49

Zašto sve to kupovati, kada su DIPLOME jeftinije?

ODGOVORITE
Name

Kolaps

19.08.2014 14:22

Nazalost, nama obicnim ljudima je sve postalo investicija: Spremanje djece za novu skolsku odinu, kupovina ogreva, proslava praznika bozic, ng, slava, molitva, registracija auta... Sve investicije.

ODGOVORITE
Name

Realan

19.08.2014 14:37

Nikako ne znam kako mi završismo školu.Ponekad pomislim kao da nikad u školu nisam ni išao.Roditelji nam nisu mogli priuštiti ni četvrtinu od onoga što danas djeca imaju.Nismo imali mobilne telefone, računare, tablet uređaje, ali smo imali drugare sa kojima smo provodili vrijeme igrajući se.Još malo djeca će pored računara i zaboraviti šta je to igra.Knjige smo pozajmljivali, tražili od drugova iz prethodnih generacija, nosili odjecu i obuću koja nije morala biti nova na početku školske godine.Ruksak se nije morao kupovati svake godine.Doručkovali smo kod kuće i nismo morali da nosimo užinu.Moja generacija je u ratu išla u školu i nismo se žalili.Ne moraju djeca imati baš sve novo i sve skupo, jer ni mi nismo imali sve što poželimo.Završavam Stomatološki fakultet mogu slobodno reći jedan od najskupljih pa mi nije trebalo 1000 KM da bih pošao na sledeću godinu studija, a ne danas da bi pošli u bilo koji razred Osnovne škole.

ODGOVORITE