Stranačke kombinacije u borbi za prijestolje

Nervoza među strankama i unutar samih partija dostigla je kulminaciju, što je uobičajeno stanje pred konačne odluke o predsjedničkim kandidatima i nominacijama za izborne liste na parlamentarnim nivoima.

Republika Srpska 05.07.2014 | 10:17

Vrlo delikatni odnosi su u svim strankama, bez obzira na njihovu veličinu, a rukovodstva se nalaze pod velikim pritiskom oko odluka koje moraju donijeti i koje uvijek jedan dio funkicionera ostavljaju nezadovoljnim.

Nervoza je i među biračima, koji očekuju da se konačno predstave kandidati, planovi, projekcije i vizije političkih subjekata.

Kada se sagleda kompletna politička scena, stiče se utisak da u ovom trenutku među strankama koje čine vlast ima manje problema, nego u opozicionom Savezu za promjene. Takav utisak dodatno pojačava ucjenjivačko djelovanje šefa PDP-a Mladena Ivanića, koji danima, što zvanično, što nezvanično, prijeti da će napustiti Savez ukoliko on ne bude kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH. Poražavajuće po Ivanića je što to čini preko režimskih medija, kojima se sam ponudio u ulozi sredstva za jednokratnu upotrebu u borbi protiv opozicije.

Ivanić, istovremeno, prikriva da mu je SDS ponudio vrlo korektnu varijantu podjele predsjedničkih nominacija, uz uslov da SDS prvi bira. Ivanić nije pristao na to, jer je postojala mogućnost da SDS izabere nivo trke za člana Predsjedništva, što bi njega dovelo u situaciju da se suprotstavi Dodiku, od čega mu se diže kosa na glavi od straha i užasa.

Način trovanja odnosa među opozicionim strankama, koji promoviše Ivanić, predstavlja samo dno političkog djelovanja i svjedoči u kolikoj mjeri je šef PDP-a opsjednut ličnim interesima, kojima podređuje sve drugo. Uostalom, on je zbog sopstvenog komoditeta i doveo PDP u stanje potpunog raspada.

Kuloraske priče prema kojima „članstvo PDP-a ne dozvoljava uzmicanje pred SDS-om“, najobičnije su laži, a pušta ih lično Ivanić. Ono što je od PDP-a preostalo uopšte ne zahtijeva od Ivanića da bude kandidat za člana Predsjedništva; štaviše neki od značajnijih opštinskih odbora napustiće stranku izađe li PDP iz Saveza.

Oni su potpuno svjesni da će PDP, ukoliko napusti Savez, doživjeti kataklizmu i nestati sa političke scene. (Što bi, iskreno, bio jedan od fenomenalnih produkata oktobarskih izbora).

Ivanić, ako nastavi ovim suicidnim putem, doživjeće sudbinu Vuka Draškovića, koji je, svojevremeno, postupio istovjetno po pitanju koalicije protiv tadašnjeg srbijanskog Režima i doživio kalvariju od koje se nikada nije oporavio. Taj Režim je pao, a njegov SPO duže od decenije nije ni značajnija mrlja na političkoj karti Srbije.

Istine radi, treba reći da postoje i odbori unutar PDP-a, koje uopšte ne interesuje Savez i koji samoinicijativno sklapaju aranžmane, ali sa SNSD-om i Dodikom lično. Tako je napravio Opštinski odbor PDP-a Kotor Varoš, koji je postigao detaljan dogovor sa Dodikom, prema kojem će njemu i drugom predsjedničkom kandidatu Režima dati podršku na izborima. Zauzvrat, Dodik je naredio da se smijeni Mladen Trivunović, direktor Šumskog gazdinstva „Vrbanja“ (iza kojeg stoji SDS), koji je bio trn u oku kotorvaroškom PDP-u.

Sama ova činjenica diskredituje Ivanića u svakoj priči o kandidaturama i dodatno dokazuje da on ne vlada sopstvenom strankom, jer svi njeni članovi neće glasati za njega. Preciznije, najmanje trećina članova PDP-a neće dati svoj glas  Ivaniću, ukoliko u SDS-u popuste pred njegovim ucjenama. A popuste li, pokazaće se slabijim od njega i svoje šanse za pobjedu učiniće nemogućom misijom.

Nakon što je Ivanić odbio ponudu podjele predsjedničkih nominacija, uz uslov da SDS prvi bira, najjačoj opozicionoj stranci nije preostalo ništa drugo, već da ide sa oba predsjednička kandidata, što je Predsjedništvo stranke jednoglasno podržalo. 

SDS zbog mira u Savezu nije izišao u javnost sa tim, što je kardinalna greška, jer su ostavili manevarski prostor Ivaniću da kontaminira i javno mnenje i opozicione odnose. I nanese veliku štetu opoziciji, što je neoprostivo.

Neodlučnost SDS-a u bitnim momentima njihova je ključna boljka, i bilo bi vrijeme da je konačno priznaju, čime sebi otvaraju prostor da je i izliječe.

Uz to, oni, zajedno sa ostalim članicama Saveza, nikako da saopšte šta će to konkretno učiniti ukoliko pobijede, što kod jednog dijela biračkog tijela i u javnosti stvara sliku da nemaju šta ponuditi.  

Zbog toga je još dosta onih koji opoziciju smatraju mlitavom, nejakom, neodlučnom, inertnom, bezličnom, blijedom, bezidejnom... i kojima se vrlo teško može protivrječiti.

Ukoiko se nekim čudom desi da SDS prepusti Ivaniću nominaciju za člana Predsjedništva BiH, stavovi o mlitavoj, nejakoj, neodlučnoj, inertnoj, bezličnoj, blijedoj, bezidejnoj... opoziciji postaće dogme, protiv kojih se niko ko drži do sebe neće boriti. I koje niko ko drži do sebe ne treba podržati.  

SDS konačno mora shvatiti da Dodika neće skinuti sa vlasti, djelujući po prinicipima švedske demokratije.

Ivanićeva niskost i vrlo prljav obračun sa onima od kojih traži pordšku u najvećoj mjeri je doprinijela Režimu da vješto prikrije sopstvene slabosti i vrlo slične sukobe oko predsjedničkih nominacija. 

SNSD je prepustio nominaciju za člana Predsjedništva DNS-u, koji ima namjeru da na tu poziciju kandiduje Dragutina Rodića. Međutim, SNSD čini sve da ubijedi Marka Pavića, lidera DNS-a, da im prepusti tu nominaciju, koju bi oni dali Željki Cvijanović.

Ona je jedina od visokih funkcionera SNSD-a ozbiljnije zainteresovana za tu poziciju.

Skriveni iza Ivanićevog javnog i ponižavajućeg rata za nominaciju, stranke vlasti međusobno se žestoko krve, jer DNS traži enormne ustupke za prepuštanje nivoa člana Predsjedništva BiH. Ti ustupci su i u materijalnim i u funkcionerskim valutama i toliko su visoki da bride zubi rukovodstvu SNSD-a.

Međutim, Dodik zna da bi zbog javnosti i demonstracije snage itekako važno bilo da SNSD ima oba predsjednička kandidata. Time bi pokazao da se stranka nije predala, emitovao bi snagu, i snažno poljuljani rejting SNSD-a u određenoj mjeri amortizovao. Stoga je vrlo vrlo vjerovatno da će Dodik pristati na megalomanske zahtjeve DNS-a, jer nema kud.

Oni ga, svakako, čekaju ukoliko dođe u poziciju da može formirati vlast nakon izbora. Što ne dati odmah ono što ćeš, eventualno, morati dati nakon izbora, pitanje je na koje postoji samo jedan odgovor, a on glasi obećati da ćeš dati!  Posebno što je to sada dobitak po SNSD, a ukoliko ta stranka ne bude u situaciji da formira vlast, DNS, nakon oktobra, ostaje praznih ruku.

Što je rizik koji odgovara i jednima i drugima.

SlobodanVaskovicBlog