Može se govoriti o genocidu nad Srbima u BiH

Republika Srpska 20.02.2014 | 08:24

Cilj Austrougarske u BiH u Prvom svjetskom ratu bilo je sistematsko etničko čišćenje teritorije od Srba, zbog čega se može govoriti o genecodu nad srpskim stanovništvom u ovom periodu, rekao je istoričar iz Istočnog Sarajeva Draga Mastilović. Mastilović je naglasio da se prostor BiH sistematski čistio protjerivanjem stanovništva i smještanjem u koncentracione logore. "O represalijama austrougarske vlasti nad Srbima u BiH nakon Sarajevskog atentata zna se malo, s obzirom da je nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca došlo do njihovog zataškavanja zbog politike pomirenja. Osim toga, nije bilo ni procesuiranja njihovih zločina nad Srbima, kao ni zločina dobrovoljnih pomoćnih jedinica muslimana i Hrvata – šuckora", rekao je Mastilović za Radio-televiziju Republike Srpske. On je naglasio da je Austrougarska od dolaska u BiH počela da pravi vojne planove za rat sa Srbijom, pa čak i planove gerilskog ratovanja sa stanovništvom u istočnoj Hercegovini. Mastilović smatra da bi srpska istoriografija, barem u BiH trebalo da napravi sistem u istraživanju ovih dešavanja i da bi Andrićev institut trebalo da ulaži napore u pravcu snimanja i digitalizacije arhivske građe da se ne bi desilo da ona propada ili da bude zapaljena. Mile Bjelajac sa Instituta za noviju istoriju Beograd naveo je da je, prema podacima tadašnjeg Ministarstva finansija Srbije, već u 1914. godini protjerano 200.000 Srba iz BiH i Srema na teritoriju Srbije. Govoreći o koncentracionim logorima, Bjelajac je naveo da je samo u tranzitnom logoru u Doboju bilo 45.000 ljudi, dok su najveći bili u Aradu i Nežigradu u Mađarskoj, u kojima su smještani skoro isključivo Srbi. "Logori su organizovani po dva snova – za skupljanje taoca i za protjerivanje stanovništva iz ratnih područja", rekao je Bjelajac, navodeći i logore Žegar kod Bihaća i Turanj kod Karlovca, te Šopranj za žene i djecu. On je dodao da su odmah nakon izbijanja rata uzimani srpski taoci iz sela na granici sa Srbijom, jer je plan podrazumijevao da se istjera nepoželjno stanovništvo sa jedne i druge strane Drine. Prema njegovim riječima, srpski oficiri vojnici u Austougarskoj vojsci su odmah nakon izbijanja rata bili mijenjani i raspoređivani na frontove u drugim dijelovima carstva, tako da su do 1915. godine bili na frontu sa Rusijom, a nakon toga prebačeni na front sa Italijom. Profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Borivoje Milošević smatra da su zločini nad Srbima u Prvom svjetskom ratu plod sistema, a ne slučajnosti, što je model koji se ponovio i 1941. godine. Prema njegovom mišljenju, dešavanja iz Prvog svjetskog rata u domaćoj istoriografiji su zasjenjena dešavanjima iz Drugog svjetskog rata, zbog čega se o njima mnogo manje zna. "Jedini pravi pristup rasvjetljavanju tih događaja je naučni, a sve ostalo je politika koja je kratkog daha", rekao je Milošević. On je ukazao i na, kako je rekao, problem poistovjećivanja, s obzirom da više nema živih svjedoka dešavanja u Prvom svjetskom ratu, za razliku od Drugog sjetskog rata. Govoreći o dokumentima iz tog vremena, Milošević je naveo da je 1914. godine zajednički ministar finansija Leon Bilinski optužio generala Oskara Poćoreka da stoji iza sarajevskih demonstracija nakon atentata, u kojima su bili veliki pogromi nad Srbima, kao i da je iste optužbe na Poćorekov račun upućivao i tadašnji policijski funkcioner u Sarajevu Glik. "Bečki profesor Jozef Redlih piše da se u BiH vršilo sistematsko istrebljenje pravoslavnog stanovništva, a prema vojnim izvještajima, vojni zatvori su već u ljeto 1914. godine bili pretijesni da prime sve zatvorenike", rekao je Milošević. Saradnik Instituta za istoriju u Sarajevu Tomislav Išek smatra da postoji analogija između 1914. i 1941. godine, jer je istoriografija o dešavanjima iz oba perioda jednodimenzionalna. On je naveo da devet od 10 vrhunskih svjetskih istoričara kažu da su za izbijanje rata krive Austrougarska i NJemačka, jer je u pitanju bio proces njihovog prodora na istok u kojem im je Srbija stajala na putu. Prema njegovim riječima, pogromi nad Srbima nakon Sarajevskog atentata bili su strahovitih dimenzija, dok su njihovi izvršioci u antisrpskim sarajevskim protestima imali podršku austro-ugarske policije.