Ombudsman podijelio pomoć azilantima

Predstavnici ombudsmana podelili pomoć azilantima u Bogovađi i Obrenovcu.

Republika Srpska 06.12.2013 | 08:01
Ombudsman podijelio pomoć azilantima
Predstavnici ombudsmana podelili pomoć azilantima u Bogovađi i Obrenovcu. Podeljeno oko 200 paketa. Najviše nedostaje tople odeće i obuće. Dok se na minus pet stepeni čak i u čizmama polako mrznu stopala, ispred ulaza u Centar za smeštaj azilanata u Bogovađi pored nas prolaze tri devojke koje na nogama imaju samo japanke. Nemaju više od dvadeset i kusur, a jedna je u odmakloj trudnoći. U rukama nose nekoliko starih džempera koje su im dali meštani. Višak cipela niko nije imao. - Možete da nas slikate, ali da nam nabavite neke cipele - dobacuju nam na veoma dobrom engleskom. Kažu da su iz Somalije i žure da bose noge sklone sa mrazom okovane zemlje. Obećavamo im da ćemo u paketima koje smo doneli naći obuću za njih. U Bogovađu smo došli sa ekipom iz kancelarije zaštitnika građana. Ombudsman Saša Janković pre desetak dana je preko svog tviter - naloga pozvao ljude koji mogu da pomognu, da im dostave pakete sa obućom i odećom. Oko 200 paketa u četvrtak je podeljeno azilantima u Bogovađi, Vračeviću i Obrenovcu. - Želeli smo da, posle svega što se dešavalo u Obrenovcu i Vračeviću, pokažemo koliko su ljudi u Srbiji humani i koliko imaju razumevanja za nevolje kroz koje tražioci azila prolaze - kaže Slobodan Macura, pomoćnik generalnog sekretara stručne službe zaštitnika građana. Brzo se našla ekipa mladića iz Centra, spremnih da pomognu da se paketi istovare i sortiraju. Neki od njih takođe su gotovo bosi, samo u papučama, bez čarapa. Jedan momak je u majici sa kratkim rukavima. Odmah iz jednog paketa vadi kožnu jaknu sa vrha i oblači je. Drugi bira šal, treći peškir... Posao organizuje Ali, momak iz Avganistana. Ima 27 godina života i 22 godine izbegličkog staža. Otišao je iz Avganistana sa porodicom kao petogodišnji dečak. Živeli su u Pakistanu nekoliko godina, ali onda je u nekom od oružanih sukoba ostao bez porodice. Od tada sam luta svetom, od jednog izbegličkog kampa do drugog. Negde se zadržavao tek nekoliko meseci, negde je ostajao godinama. U Grčkoj je upoznao devojku iz Srbije. Zabavljali su se nekoliko meseci, a onda je ona otišla. Kaže da je došao u Srbiju sa nadom da će je pronaći. - Ovde sam već šest meseci, ali ne znam gde bi ona mogla da bude. Verovatno je već otišla za Nemačku - govori Ali na gotovo savršenom srpskom. Pored srpskog, koji je naučio u Grčkoj, govori još sedam jezika. Arapski, farsi, grčki, engleski, španski... Naučio ih je u izbegličkim kampovima i zahvaljujući tom znanju često je bio saradnik različitih humanitarnih organizacija koje pomažu azilantima. - Nekoliko puta sam pokušavao da uđem u Srbiju, ali uvek su nas zaustavljali na granici i vraćali. Jednom su nas opljačkali i vratili nazad bez ičega - kaže Ali bez uzbuđenja, onako kako ljudi inače govore o svojoj svakodnevici. - Najzad, uspeli smo da pređemo granicu sakriveni ispod kamiona. Nadam se da ću se ovde bar malo skrasiti. Otkako su nesrećnici koji su spavali u šumama oko Bogovađe preseljeni u hotel u Obrenovcu, napetost među meštanima je splasnula. U nekadašnjem odmaralištu Crvenog krsta u Bogovađi sada je njih stotinak, a još toliko ih je smešteno u privatnim vikendicama u obližnjem selu Vračević. Uslovi u Bogovađi sasvim su pristojni. Hodnikom se širi miris kuhinje, verovatno isti onakav kakav je bio u vreme kada se u ovo odmaralište dolazilo na ekskurziju ili na ferije. Nekoliko mladića i devojaka je na času srpskog, a u susednoj prostoriji je organizovan pravi mali vrtić. Nekoliko dečaka i devojčica igra se na tepihu, dok jedan mališan za kompjuterom uči engleski. Tri puta nedeljno organizuje se šnajderski kurs, koji pohađaju i muškarci i žene. Polaznici kursa sašili su nove posteljine i kecelje za kuvarice. Na trenutke sve podseća na jedan sasvim normalan život. Samo na trenutke. MIRNO U OBRENOVCU POSLE protesta i nereda u Ušću i Skelama gde je, u napuštenim radničkim barakama, trebalo da budu smešteni azilanti koji su do tada spavali u šumama, kompromis je pronađen i oni su se uselili u hotel „Obrenovac“, koji je bio pred zatvaranjem. Njih oko 150 nije imala nikakvih problema sa meštanima, slobodno izlaze u grad, a veliki broj građana im je doneo neophodnu odeću i obuću. POBEGLI IZ GRČKE - BILI smo strašno uplašeni kada su meštani organizovali proteste - priča Nigerijac Kristijan Iče, koji je smešten u jednoj od vikendica u Vračeviću. - Jednog dana čak nismo smeli ni da izađemo po hranu. Sve nas je to podsetilo na ono što smo doživeli u Grčkoj. Tamo su pripadnici različitih rasističkih organizacija počeli da ubijaju azilante. Krišom, noću, tiho. Zato smo i pobegli u Srbiju. Ali, osim toga ovde je mnogo bolje nego u Grčkoj. Pre dve godine sam pobegao iz Nigerije nakon što su moju braću, koja su bila hrišćanske veroispovesti, ubili muslimani. Nadam se da ću konačno moći da se smirim, da ću dobiti azil u Srbiji i da ću ovde moći da nastavim život.

Komentari / 0

Ostavite komentar