Hercegovac koji živi u minskom polju

Čedo Đordan (67), poljoprivrednik i stočar iz ljubinjskog sela Mišljen, već više od 20 godina živi usred minskih polja, zaostalih iz proteklog rata, i do sada je sam deaktivirao čak 500 mina.

Republika Srpska 18.07.2013 | 07:01
Hercegovac koji živi u minskom polju
Čedo Đordan (67), poljoprivrednik i stočar iz ljubinjskog sela Mišljen, već više od 20 godina živi usred minskih polja, zaostalih iz proteklog rata, i do sada je sam deaktivirao čak 500 mina.Čedo Đordan (67), poljoprivrednik i stočar iz ljubinjskog sela Mišljen, već više od 20 godina živi usred minskih polja, zaostalih iz proteklog rata, i do sada je sam deaktivirao čak 500 mina. Nekada je Čedo bio vodič stranim deminerima i to je jedini period njegovog deminiranja koji mu je bio plaćen. "Ni danas mi nije iščezao strah od mina, ali sam, uvidevši odmah nakon rata da mi je kuća udaljena od minskih polja svega 500 metara, i da su mi ovce počele da ulaze u minska polja i da stradaju, odlučio sam da pokušam da ih deaktiviram. I evo me do danas živog i zdravog", priča Đordan. Od mina mu je stradalo tridesetak ovaca, ali mu je najstrašniji bio gubitak komšije Milivoja Samopjana pre osam godina, koji je čuvajući ovce i sam izgubio život. Inače, u ovom selu danas živi samo njih četvoro. Osim Milivoja, stradala su ovde i dvojica vojnika, još dvojica daljih komšija, ali sve to nije obeshrabrilo Čedu da nastavi svoj posao, jer, kako dodaje, od nečeg mora da se živi. Kaže da je, služeći vojni rok, bio u inžinjeriji, ali je i kasnije kao radnik ljubinjskog "Građevinara" naučio ponešto o eksplozivima, pa je sve to znanje, povezujući ga logički, primenio u svojim deminerskim aktivnostima. "Stradavali su ovuda, nekom seljaku konj, nekom krava, nekom ovca, tako da mladima koji su se odavde raselili nije ni padalo na pamet da se vrate u selo", kaže supruga Mara. Ne zna, kaže, koliko je na ovaj način njen suprug spasio života, i ljudi i stoke, ali je svesna da radi opasan posao. "Ovdje sam se sretao sa brojnim ubojitim minama, različitih vrsta, koje mi nazivamo kukuruzače, klackalice, paštete, ali je najopasniji takozvani prom 1, koji je i nagazna i potezna mina, pa se teško spasi ko se nađe u polju ovih ubojitih naprava, čije je dejstvo, kažu, i preko 50 godina", objašnjava Čedo. Zanimljivo je da je, i u vreme dok demineri nisu obeležili minska polja, ovaj Hercegovac znao gde su mine postavljane, ravnajući se uglavnom prema zaostalim bunkerima, kojih i danas ima u ovoj nekadašnjoj zoni razgraničenja borbenih dejstava.

Komentari / 0

Ostavite komentar