Parastos u Brežanima

Parastosom, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća za pokoj duša poginulih, danas je kod spomen-obilježja u Brežanima, opština Srebrenica, odata počast i obilježena 21 godina od stradanja trideset dvoje Srba iz ovog sela.

Republika Srpska 30.06.2013 | 16:12 Parastosom, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća za pokoj duša poginulih, danas je kod spomen-obilježja u Brežanima, opština Srebrenica, odata počast i obilježena 21 godina od stradanja trideset dvoje Srba iz ovog sela.Parastos je služio sveštenik srebrenički Aleksandar Mlađenović, a cvijeće pored spomenika, koji su preživjeli mještani podigli u znak sjećanja i zahvalnosti nastradalima, položile su delegacije srebreničke Boračke organizacije i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, te srpskih članova opštinske vlasti u Srebrenici. Jake muslimanske snage su 30. juna 1992. godine u ranu zoru upale u Brežane gdje su počinile masakr nad srpskim stanovništvom. Preživjeli pričaju da su muslimanske snage opkolile selo i da je pucnjava krenula sa svih strana, da su urlali i ubijali sve što su stigli. Srećom, pod okriljem noći i jutarnje magle, neki mještani su uspjeli pobjeći u okolne šumarke i zahvaljujući poznavanju terena, sakriti se gdje ih nisu zločinci pronašli. Iz skrovišta su gledali ubijanje nedužnog stanovništva, mučenja i masakriranja, i to najviše civila. Preživjeli mještani pričaju da su zarobljeni mučeni, masakrirani, spaljivani i da su umirali na najvećim mukama. I 21 godinu nakon ovog zločina, Dostana i gluvonijema Krstina Lazić, se još vode kao nestale. Selo je, kao i ostala u Podrinju u koja su upale muslimanske snage, u potpunosti opljačkano i popaljeno, a više od polovine kuća još nije obnovljeno. Najstarija žrtva bio je 88-godišnji Stanko Milošević, a najmlađa 15-godišnji LJubomir Josipović. Među ubijenim bilo je pet žena. Od oko 400 nekadašnjih stanovnika u Brežanima živi svega njih pedesetak. Za zločin u ovom selu, kao ni za mnoge druge počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, još niko nije odgovarao, a porodice ubijenih se još nadaju i očekuju da će počinioci zločina izaći pred sudove prije nego ih stigne Božija pravda. "Ovdje se prije 21 godinu desio stravičan zločin nad srpskim narodom i bolno je što još niko nije odgovarao zbog toga. Ovo je još jedan zločin bez kazne počinjen nad Srbima ovog kraja", rekao je sekretar srebreničke Boračke organizacije Miloš Milovanović. On je istakao da se neće odustati od borbe za istinu i pravdu i da će sudovi u BiH morati prihvatiti činjenicu i potvrditi da je na području Srebrenice stradao i srpski narod. Milovanović je poručio da Srbi žele da se dođe do istine o svim, pa i velikim srpskim staradanjima, i da svi zločinci moraju odgovarati. "Ubijali su žene, djecu i starce da bi protjerali sve što je srpsko sa ovog područja i etnički očistili srebreničku opštinu. Haški tribunal i pravosuđe BiH, koji su očito formirani da samo sude Srbima, moraće jednom početi procesuirati i počinioce zločina u Brežanima i drugim srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca", istakao je Milovanović. Mileva Rankić, koja je preživjela napad na ovo selo, a u kojem je ostala bez sinova, dvadesetogodišnjeg Miroslava i dvije godine starijeg Dragoslava, te muža Milisava, kaže da je izgubila vjeru u pravosuđe i očekuje da počinice zločina koji su joj ubili supruga i sinove na kućnom pragu stigne Božija pravda. "Nažalost, godine prolaze a niko ne reaguje i niko ne odgovara za ubijenu moju i nevinu djecu mnogih Srpkinja. Sud BiH mi je osudio zeta Milenka Trifunovića na dugogodišnju kaznu iako nije učestvovao u zločinu, a njegovo četvoro djece nema ko da hrani, jer su im ujaci izginuli", navodi Rankićeva. Milovan Milošević je tragičnog 30. juna 1992. godine ostao bez 19-godišnjeg sina Vidoja i oca Stanka koji je imao 88 godina, a on je ranjen u kuk i posljedice tog ranjavanja i danas su vidljive jer jedva hoda uz pomoć štaka. "Napali su nas sa svih strana u ranu zoru. Kome je smetalo moje dijete i stari otac u svojoj kući. Nikoga nismo napadali. Nas su napali u našim kućama. Puacalo je sa svih strana. Ko je pod okriljem noći odmah pobjegao u neke uvale, bujad i travu taj se spasio. Ja sam ranjen, sa nekim ženama dva dana sam se prebacivao do Drine", prisjeća se Milošević. On je istakao da je žalosno da za ovaj, kao i za druge zločine nad Srbima u ovom kraju, niko nije odgovarao. "Moramo dalje živjeti i boriti se za opstanak na ovim prostorima, ali i za pravdu i osudu počinilaca zločina nad Srbima. Ta pravda će nekada stići. Postoji i ona Božija kazna koja stiže potomke koja je nažalost teža i zato je bolje počiniocima da odgovaraju oni nego njihova djeca. To mogu shvatiti samo oni koji su izgubili dijete kao ja", rekao je Milošević. On je izrazio nadu da će ipak, Sud BiH radi svoga opstanka, morati početi procesuirati osumnjičene za zločine nad Srbima, a njihova imena su poznata.