SRBI NA KiM ŽIVE U STRAHU

Devet godina od martovskog pogroma na Kosovu i Metohiji, Srbi i dalje žive u strahu bez slobode kretanja, a međunarodna zajednica i dalje nije pronašla ni procesuirala odgovorne za brojne zločine počinjene nad nealbanskim stavništvom u pokrajini, poručeno je iz Skupštine Srbije.

Republika Srpska 16.03.2013 | 10:24 Devet godina od martovskog pogroma na Kosovu i Metohiji, Srbi i dalje žive u strahu bez slobode kretanja, a međunarodna zajednica i dalje nije pronašla ni procesuirala odgovorne za brojne zločine počinjene nad nealbanskim stavništvom u pokrajini, poručeno je iz Skupštine Srbije. Poslanici vladajućih i opozicionih stranaka saglasni su u ocjeni da Srbima na Kosovu ni danas nije bolje nego u danima pred martovski pogrom i da žive u veoma teškoj situaciji bez ikakvih ekonomskih perspektiva. Predsjednik skupštinskog odbra za Kosovo i Metohiju Milovan Drecun naveo je juče da je pogrom marta 2004. godine bio organizovan i planski i da su za njegove pripreme znale pojedine obavještajne službe, a posebno njemačka i američka. "Srbi na Kosovu nisu građani drugog, već nekog petog ili šestog reda, bez ikakve ekonomske perspektive, sa minimumom ljudiskih prava", ukazao je Drecun i dodao da je Srbima na Kosovu i Metohiji život svakodnevno ugrožen. Poslanik JS Dragan Marković je ocijenio da bezbjednost za Srbe na Kosovu i Metohiji ne postoji, a da su za razliku od njih Albanci zaštićeni i da imaju sva prava koja nedostaju srpskoj zajednici. Svake nedjelje imamo napad na neku srpsku porodicu, a međunarodna zajednica nikada nije niti će pronaći počinioce. Mi koji se bavimo politikom moramo odlučinije da podignemo svoj glas protiv onoga što se dešava Srbima na Kosovu i Metohiji, kazao je Marković. Poslanik DS i bivši ministar za Kosovo i Metohiju Goran Bogdanović rekao je da se veoma mali broj proganinh vratio na Kosovo i dodao da je takođe mali broj kuća i stanova, crkva i manastira uništenih u pogromu obnovljen. "Srbi se s punim pravom boje šta će se dalje desiti, zato su i zaintersovani za dijalog (Beograda i Prištine) i kako će se riješiti politički status Kosova i Metohije", istakao je Bogdanović. Poslanik LDP Bojan Ðurić je ocijenio da položaj kosovskih Srba ni danas nije bolji nego uoči martovskog pogroma 2004. godine, ali i ukazao da su oni mnogo puta od tada zloupotrijebljeni od strane vlada u Beogradu. "Nadam se da su trenuci političke zloupotrebe za izvlačenje ljudi na barikade i stradanje na njima iza nas i da će u narednim mjesecima sa prištinskim institucijama kosovskim Albancima i pomoću insititucija u Beogradu pronaći način da žive koji priliči normalnom svetu u 21. veku", naveo je Ðurić. Poslanica D S S Sanda Rašković Ivić je navela da je položaj Srba na Kosovu i Metohiji "svakoga dana sve gori" i navela podatak da je 2006. godine u Prištini živjelo 98 Srba, a da ih danas ima oko 40. "Srbi na Kosovu i Metohiji još nemaju slobodu kretanja, kao ni mogućnost na rad i zapošljavanje", ukazala je Rašković Ivić. U talasu nasilja ubijeno je 19 osoba, od kojih osam Srba, dok je 11 Albanaca život izgubilo u obračunu sa međunarodnim snagama bezbjednosti. Uništeno je ili do temelja spaljeno 35 hramova SPC, među kojima 18 spomenika kulture, poput hrama Bogorodice Ljeviške u Prizrenu iz 14. veka. Po podacima Eparhije raško-prizrenske SPC, iz aprila 2004, ukupan broj uništenih crkvenih zgrada je bio blizu 100. Međunarodni tužioci i sudije na Kosovu procesuirali su sedam slučajeva uništavanja crkava i 67 osoba osudili na zatvorske kazne od 21 meseca do 16 godina. Povod ili izgovor za pogrom bila je kampanja medija na albanskom u kojoj su lokalni Srbi optuženi da su psima natjerali preko reke Ibar grupu dečaka Albanaca iz sela Čabar kod Zubin Potoka od kojih se jedan utopio u rijeci. Istraga UNMIK policije utvrdila je da su optužbe bile lažne a portparol međunarodne policije Neridž Sing izjavio je tada da su ''''preživjeli dječaci poslije tragedije bili pod jakim pritiskom albanskih novinara i političara da optuže Srbe iz susjednog sela".