HAŠKA TIRANIJA

Četvorica bivših političkih, vojnih i policijskih zvaničnika Srbije i SRJ negirala su danas u obraćanju sudijama Haškog tribunala svoju krivicu za zločine na Kosovu 1999, za koje su nepravosnažno osuđeni na kazne zatvora od 15 do 22 godine.

Republika Srpska 16.03.2013 | 00:01 Četvorica bivših političkih, vojnih i policijskih zvaničnika Srbije i SRJ negirala su danas u obraćanju sudijama Haškog tribunala svoju krivicu za zločine na Kosovu 1999, za koje su nepravosnažno osuđeni na kazne zatvora od 15 do 22 godine. Prvostepenom presudom, Tribunal je, 29. februara 2009, osudio na po 22 godine zatvora Nikolu Šainovića (64), bivšeg potpredsjednika Vlade SRJ, Nebojšu Pavkovića (66), koji je bio komandant Treće armije Vojske Jugoslavije i načelnika Štaba MUP na Kosovu, generala Sretena Lukića (57). Na po 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja zločina na Kosovu, nepravosnažno su bili osuđeni bivši načelnik Generalštaba VJ general Dragoljub Ojdanić (71) i komandant Prištinskog korpusa VJ general Vladimir Lazarević (63). Bivšeg predsjednika Srbije Milana Milutinovića, Tribunal je oslobodio krivice. Na kraju rasprave o žalbama tokom koje su odbrane zatražile oslobađanje, a tužilaštvo da kazne budu "značajno povećane", četvorica nepravosnažno osuđenih izjavila su da su na Kosovu djelovala u odbrani zemlje od terorističke OVK koja je nastojala da otcjepi pokrajinu i istovremenih napada NATO iz vazduha. Nikola Šainović rekao je sudijama da je na Kosovu radio kao "državni službenik" koji "nema pravo da izbjegava odgovornost i u tom smislu, ja stojim pred vama". Opisujući "izuzetno složen" i intenzivan sukob na Kosovu, Šainović je kazao da je OVK koristila civile i da je to, uz NATO bombardovanje, dovelo do "strahovitih ljudskih žrtava". "Patiću zbog toga do kraja života", kazao je Šainović. Napomenuo je, međutim, da Tribunal sudi samo jednoj strani u sukobu i da je u posljednjih deset godina pokušavao da dokaže da nije kriv zbog "iskrivljene slike" koju je o zbivanjima stvorilo tužilaštvo. Kao značajan zaključak prvostepene presude, Šainović je istakao da vlasti u Beogradu nisu bile krive za krah pregovora u Rambujeu, u kojima je, kako je rekao, učestvovao vjerujući da je mir moguć. "Prvostepeno vijeće me je osudilo za nešto u čemu nisam učestvovao i za poziciju na kojoj nisam bio", tvrdio je Šainović, ocjenjujući da je presuda "suštinski daleka od stvarne situacije". General Nebojša Pavković izjavio je da mu, nasuprot presudi, Šainović nikada ništa nije naređivao, a da i jeste, ta naređenja ne bih prihvatao. Dodao je da "ne zna zašto je Šainović ovde". Pavković je negirao i da je dobijao direktna naređenja od tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. "Poražavajuća činjenica za mene je što sam optužen za rat protiv svog naroda, jer su Albanci moj narod", kazao je general. Sukob na Kosovu bio je, po Pavkoviću, između ""nelegalne OVK koja je terorističkim sredstvima pokušala da ostvari separatističke ciljeve" i VJ i MUP Srbije koji su nastojali da "suzbiju terorizam". "Klimu terorizma na Kosovu i Metohiji nisu proizvele snaga bezbjednosti nego OVK", rekao je Pavković, podsjećajući da je OVK u leto 1998. kontrolisala 75 odsto teritorije Kosova i Metohije. U ofanzivi snaga bezbjednosti kojom je do oktobra te godine OVK suzbijena, kazao je Pavković, "nije bilo zločina, svi civili koji su se raselili, vratili su se". Posle sporazuma o primirju u jesen 1998, OVK je nastavila da napada snage bezbjednosti, a zatim je usledio napad NATO od kojeg "smo se branili kako smo znali i umjeli", rekao je Pavković. Raseljevanje stanovništva Kosova, on je prikazao kao posljedicu svih sukoba koji su se u pokrajini događali od 1981. godine. Naznačio je da je u optužnici navedeno pomjeranje stanovništva iz 13 opština, tvrdeći da u preostalih 16 opština nije bilo pokreta civila zato što tamo "nije bilo terorista". "Kampanja NATO dosta je doprinijela da se pomjeri stanovništvo", rekao je general Pavković, navodeći da je Kosovo bombardovano više od 1.700 puta, a Priština u 406 navrata. General Vladimir Lazarević izjavio je da je NATO preduzeo "klasičnu spoljnu agresiju" protiv SRJ, a da je "prvi i peti ešalon" alijanse bila teroristička OVK. Tokom te agresije, ocijenio je Lazarević, sprovedena je "praktična simulacija egzodusa albanskih civila". General je kazao i da NATO "nije birao ciljeve", već je bombama zasipao "granično područje", "gusto naseljene gradske četvrti" i kolone albanskih civila koji su se vraćali kućama. "NATO komandanti naredili su masakre tih civila", tvrdio je Lazarević, precizirajući da je alijansa ubila 500 civila i srušila 700 objekata. Albanski civili premještani su "po naređenju terorista", rekao je bivši komandant Prištinskog korpusa VJ, ali je "u uslovima rata i paklenog haosa stanovništvo tražilo spas u pokretima" kao i u drugim sukobima. "Više stotina hiljada Albanaca imalo je vjeru da će preživjeti uz pomoć snaga odbrane", odnosno Prištinskog korpusa koji se nalazio "u strategijskoj klopci i u nemogućoj misiji", kazao je Lazarević. Po Lazareviću, to se "ne može zamaskirati zamjenom teza, pravnim akrobacijama i abolicijom onih koji su to izazvali". Policijski general Sreten Lukić izjavio je da saučestvuje sa svim žrtvama "tog nesrećnog rata". Kazao je da je na Kosovo otišao "ne dobrovoljno, nego po sili zakona" i da je radio na zašstiti svih čiju je bezbednost ugrožavala teroristička OVK. "Štab MUP Srbije na Kosovu nije bio komanda, a ja nisam bio komandant, ni de jure, ni de fakto", tvrdio je Lukić. Rekao je da su mu ovlašćenja bila izuzetno ograničena i da nikoga nije mogao da smijeni, niti disciplinuje. Kao komandanta policijskih snaga na Kosovu, Lukić je označio tadašnjeg pomoćnika ministra unutrašnjih poslova, generala Obrada Stevanovića. O upućivanju Stevanovića na Kosovo, po Lukiću, odlučio je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Vlajko Stojiljković u dogovoru s predsjednikom SRJ Slobodanom Miloševićem. Stevanović je bio "general od najvećeg povjerenja" Stojiljkovića i Miloševića. I Stojiljković i Milošević bili su optuženi za zločine na Kosovu, ali se Stojiljković ubio 2001. godine, a Milošević je umro tokom suđenja pred Tribunalom. Lukić je tvrdio da je hapsio počinioce zločina na Kosovu, uključujući vojnike i policajce, zbog čega su mu, kako je rekao, prijetili politički lideri Srba na Kosovu. "Nisam kriv ni za jedan zločin za koji sam osuđen. Ni za jedan taj zločin tada nisam znao. Za UZP saznao sam iz optužnice. Nikada nisam znao za plan, namjeru i cilj da se protjeraju kosovksi albanci. Ni direktno ni indirektno tako nešto niko od mene nije zahtijevao. A i da jeste, sigurno ne bih u tome učestvovao", rekao je Lukić. Kazao je i da nije bio miljenik ni čovjek od povjerenja Miloševića i ministra Stojiljkovića i da je od njih doživeo "samo poniženje i degradaciju". Lukić je pozvao žalbeno vijeće da "ispravi nepravdu" za koju je tvrdio da mu je nanijeta prvostepenom presudom. Konačnu presudu Šainoviću, Pavkoviću, Lazareviću i Lukiću, Tribunal će izreći naknadno. Šainović, Pavković i Lukić su prvostepenom presudom bili označeni kao kao ključni učesnici "u zajedničkom zločinačkom poduhvatu" nasilnog protjerivanja stotina hiljada albanskih civila sa Kosova od marta do juna 1999, čiji je cilj bila - kako je tvrdila i optužba - "promjena etničke ravnoteže radi zadržavanja srpske kontrole" nad pokrajinom. Oni su proglašeni krivim po svih pet tačaka optužnice - za prisilno premještanje, deportacije, ubistva i progon albanskog stanovništva sa Kosova. Za pomaganje i podržavanje deportacije i prisilnog premještanja proglašeni su krivim generali Ojdanić i Lazarević. Na presudu su se žalili svi osuđeni, ali i tužilaštvo. General Ojdanić nedavno je povukao žalbu, prihvatajući nalaze iz prvostepene presude i kaznu, a zatim je, u njegovom slučaju, od žalbe odustalo i tužilaštvo.