S ovakvim zakonima i pravosuđem nema obračuna sa korupcijom 

Slušam kako se u izbornoj kampanji obećava borba protiv korupcije. Nažalost, od toga nema ništa s ovakvim zakonima i pravosuđem koje imamo. 

Dr Milan Blagojević 

To treba reći ljudima, a ne obmanjivati ih predizbornim obećanjima od kojih neće biti ništa.

Kao što nije bilo ni u proteklih 20 godina.

I zbog toga je u pravu Milenko Dačević kada jutros, u emisiji "Bez uvijanja" BN televizije reče da je:

"Sistemska korupcija osnovna metodologija upravljanja u Republici Srpskoj. Vlast radi samo za svoj interes, a odgovornosti nema jer misle" a ja bih rekao i znaju, "da imaju imunitet za sve".

Zašto je tako odgovor treba tražiti i pronalaziti između ostalog i u posrnulim zakonima i pravosuđu koje je u proteklih 20 godina izgrađeno na izopačenim zakonima.

Konkretno, mislim na ovdašnje zakone o krivičnom postupku u entitetima i na nivou BiH, koji trebaju biti tako napisani, a nisu, da zaista omogućuju borbu protiv korupcije, a ne da onemogućavaju borbu protiv nje.

Nažalost, svi ti zakoni, pa tako i Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske o kojem će biti riječi u nastavku, su naprosto istjerali istinu iz sudnica i presuda te su jedino omogućili beskrajno odugovlačenje postupaka u predmetima korupcije.

Jedan iz niza primjera koji to dokazuju je slučaj poznat kao "Korona ugovori" u kojem su direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske i druga lica optuženi za zloupotrebu službenog položaja, primanje i davanje mita te zloupotrebe u javnim nabavkama tokom pandemije koronavirusa. 

Suđenje u tom predmetu počelo je 6. februara 2023. godine i ni do danas nije okončano. Dakle, i nakon više od tri i po godine sud nij donio ni prvostepenu presudu kojom bi rekao da je glavnooptuženi kriv ili nije kriv te naveo dokaze i razloge za svoju presudu.

Ima još mnogo ovakvih slučajeva u pravosuđu, ali je i ovaj jedan sasvim dovoljan da bi ljudi razumjeli zašto takvo pravosuđe ne može da se bori protiv korupcije.

Problem leži u Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske, a da bi se objasnio taj problem, neophodno je najprije reći šta je propisivao Zakon o krivičnom postupku (ZKP) Republike Srpske koji je bio na snazi do 2003. godine i koji bi, da nije ukinut, danas omogućavao da se pravosuđe (iz)bori protiv korupcije.

Dakle, u tom starom i dobrom ZKP-u već na njegovom početku (član 15) propisano je kao jedno od temeljnih načela dužnost suda, to jest sudije da "istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke".

To načelo je drugim riječima značilo da na suđenju ne smiju sudije biti nijemi posmatrači borbe između javnog tužioca, na jednoj, i optuženog i njegovog branioca na drugoj strani, u kojem te dvije strane iznose samo one činjenice, dokaze i argumente koji njima odgovaraju.

Umjesto toga, sudije su po starom ZKP-u bile te na kojima je ležala dužnost da utvrđuju sve pravno relevantne činjenice, to jest istinu, i da zbog toga sudije određuju koji dokazi će biti izvedeni, jer se bez cjelovite istine ne može donijeti zakonita presuda, a to znači ni (iz)boriti protiv korupcije.

I upravo zbog toga je stari ZKP propisivao (član 292) da je dužnost sudije, a ne javnog tužioca i optuženog, da pronalazi istinu na suđenju i da se (član 322. starog ZKP) izvedu svi dokazi za koje sud, a ne javni tužilac i optuženi, smatra da su važni za utvrđivanje istine. 

Upravo zato je sud prema članu 322. stav 5. starog ZKP imao pravo, bolje reći dužnost, da odredi da se izvedu dokazi koje neće da predlože javni tužilac, optuženi i njegov branilac.

Nažalost, sve ovo je prije nešto više od 20 godina ukinuto i zamijenjeno sadašnjim Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske. Prema tom zakonu sud nije dužan da se stara za utvrđivanje istine niti da određuje izvođenje dokaza u tom pravcu.

Sudije su sadašnjim zakonom pretvorene u gotovo nijeme posmatrače suđenja, u toku kojih javni tužilac i optuženi vode glavnu riječ, odnosno dokazni postupak.

Naravno da takav zakon i pravosuđe ne mogu niti će moći da se izbore protiv korupcije. I zato imamo višegodišnje razvlačenje postupaka u tim predmetima, poslije kojeg sve izgubi svoj smisao.

Zato se protiv korupcije ne može boriti sa ovakvim zakonom i pravosuđem. 

Za tu borbu neophodna je nova vlast čija vlada i resorni ministar pravde bi u što skorije vrijeme predložili, a Narodna skupština Republike Srpske usvojila novi zakon o krivičnom postupku u koji bi bilo vraćeno ono bez čega se ne može (iz)boriti protiv korupcije, a to je dužnost sudije da utvrđuje istinu i da radi toga sudija određuje i izvodi svaki dokaz koji smatra potrebnim, u smislu na koji je prethodno ukazano podsjećanjem na stari dobri ZKP.

Bez toga, dakle, nema borbe protiv korupcije, već ćemo i dalje imati stanje beznađa i propadanja, ispunjenog jedino lažnim predizbornim obećanjima onih kojima je samo važno da vladaju, te ličnim interesima, potkupljivošću, iluzijama i neznanjem glasača.

Dr Milan Blagojević