Petrovačka cesta – zločin bez kazne

Zločin bez kazne – Petrovačka cesta! Danas, na 31. godišnjicu bombardovanja Petrovačke ceste, sa dubokim pijetetom odajemo počast nevino stradalim žrtvama i čuvamo sjećanje na jedan od najtragičnijih zločina počinjenih nad srpskim narodom tokom egzodusa iz Krajine, poručio je gradonačelnik Draško Stanivuković.

Republika Srpska 07.08.2026 | 13:50
Petrovačka cesta – zločin bez kazne

-Nije bilo dovoljno što je u akciji „Oluja“ sa svojih vjekovnih ognjišta protjerano oko 250.000 Srba. Kolone izbjeglica, u kojima su bili starci, žene i djeca, presretnute su i bombardovane na Petrovačkoj cesti – naveo je gradonačelnik.

Kako je istakao – taj zločin ostaje trajna opomena da nevine žrtve nikada ne smiju biti zaboravljene.

-Posebno je važno pamtiti riječi tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana: „Srbima treba zadati takve udarce da praktično nestanu.“ Te riječi ostaju dio istorijskog zapisa i podsjećaju nas na opasnost politike mržnje, progona i stradanja. Zato pamtimo, ne da bismo širili mržnju, već da bismo čuvali istinu, odali dužnu počast nevinim žrtvama i učinili sve da se ovakva stradanja više nikada i nikome ne ponove – kazao je gradonačelnik.

Prema njegovim riječima – sjećanje nije prepreka pomirenju, naprotiv, ono je preduslov iskrenog mira, zasnovanog na istini, pravdi i međusobnom uvažavanju.

-Vječna slava nevinim žrtvama Petrovačke ceste – naveo je gradonačelnik.

(BN) foto: arhiva 

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

Savo

07.08.2026 14:10

Hoce li i danas Dodik doci na pomen ili nece? Pa nece, nema Vucica, pa on i Stevandic ne mogu na ovu vrucinu, a i nece biti dovoljno kamera, ni ljudi. Podaleko mu da salje autobusima mucenike iz javnih preduzeca...autobus,sendvic, voda, dnevnica..puno pobratime, aZora se nema vise gdje zaduziti. A i VINJAK POSKUPIO.

ODGOVORITE
Name

Ja

08.08.2026 00:13

Imao sam 15 godina i nažalost bio učesnik te kolone. Dobro se sećam svega, a zbog tog napada aviona, morali smo svi iz kolone da bežimo preko neke livade na obližnje brdo blizu neke šume. To je bio svojevrsni žalosni "pečat" nama od Hrvatske i njenog odnosa prema nama, građanima Pravoslavne vere, Srbima, iz iste te Hrvatske. Od samog početka 91' tako su se postavili prema nama a naša reakcija na to je bila zauzimanje prostora gde smo bili većina. Tad nam je u tome, kasnije će se ispostaviti,lažnu nadu u opstanak toga pružao zvanični Beograd kao jedini oslonac za pravdu Srba u toj novonastaloj Hrvatskoj. Postavljali su ljude iz našeg naroda koji su morali slušati BG jer drugog izbora nije bilo. Slepo verujući u vlasti iz BG, pravile su se greške tokom tih 4 g postojanja Sao Krajine. Narod je patio, bilo je tu i sankcija(izmedju Rep. Srpske i tadašnje YU) a koridor ka nama je išao kroz Rep. Srpsku. Često bez struje, goriva, hrane, taj narod je nakako izdržavao sve te muke jer je bio na svojim, višestoljetnim ognjištima. Branio se u početku od ostataka bivše JNA i oficira, komandanata koji su imali korene iz tih krajeva. Dolazili su i dobrovoljci iz Rep. Srpske i iz Srbije, Crne Gore, neki jako časno al bilo je i mnogih nečasnih, koji su nam samo još više štete pravili. Svako primirje se prihvatalo i potpisivalo sa željom da se što manje ratuje a više pregovara. Bili su tu i UN vojnici radi mira i pregovora. U tim primirijima, smo ipak bili često izigrani od Hrvatske, mučki napadani, ubijani, proganjani (Miljevački plato, Medžački Džep, Okučani, Maslenica..). Pored svega, jako smo verovali u opstanak na tim krajevima iako, kako su godine odmicale, sve je bilo manje vojne tehnike, municije, opreme a suprotno tome Hrvatska je sve više u tome jačala, bila ozbiljnija i preciznija u napadima.

ODGOVORITE