Kako spriječiti stečaj i nestanak rudnika "Nova Ljubija"

Okružni privredni sud u Prijedoru je 12. juna ove godine donio rješenje, broj 67 0 St 005100 26 St, kojim je otvorio stečajni postupak nad rudnikom "Nova Ljubija" d.o.o. Prijedor.

Dr Milan Blagojević 

Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je Gordan Pavlović (vlasnik tog preduzeća) podnio prijedlog za otvaranje ovog stečajnog postupka i da je kod tog prijedloga ostao u cijelosti i na ročištu za utvrđivanje uslova za otvaranje stečajnog postupka, održanom prije tri dana u Okružnom privrednom sudu u Prijedoru.

Nakon što sam pročitao navedeno rješenje (dostupno na portalu pomenutog suda), obuzelo me je razočarenje zbog toga što se iz tog rješenja vidi kolika je nebriga ne samo stranaka kao učesnika tog postupka nego i pomenutog suda, a time i vlasti Republike Srpske, kao i koliko je odsustvo bilo kakvog nastojanja da se nešto učini, a može se učiniti, kako se ne bi ugasio ovaj za naše (ne)prilike industrijski i privredni gigant od izuzetne važnosti za Republiku Srpsku, jer direktno zapošljava na stotine radnika, a za njega je vezana i sudbina preduzeća "Željeznice Republike Srpske", koje takođe zapošljava stotine radnika.

Odsustvo empatije za ova strateški važna pitanja naprosto izbija iz pomenutog rješenja, s obzirom da sud koji ga je donio nijednog trenutka nije posvetio pažnju jednoj krupnoj pravno relevantnoj činjenici, koja mu se odvija pred očima, zbog koje je trebalo odbiti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, a ne usvojiti ga, jer upravo ta činjenica govori da postoje uslovi za nastavak i dugoročno trajanje rudnika "Nova Ljubija".

Da bi se objasnila ta činjenica, a time i nezakonitost sudske odluke o kojoj govori ovaj tekst, najprije ću u kratkom obliku istaći da se u toj odluci kaže da je donijeta ne zbog platežne nesposobnosti ovog rudnika, već zbog njegove "prijeteće platežne nesposobnosti". 

A rudnik je u taj problem došao, kako reče Gordan Pavlović na ročištu u sudu u Prijedoru, zato što mu (str. 2. rješenja):

"privredno društvo 'Nova željezara' d.o.o. Zenica nije šest mjeseci platila isporučenu rudu".

U rješenju suda se dalje kaže da rudnik "Nova Ljubija" ima samo pomenutu željezaru u Zenici kao kupca rude, da tu rudu "Nova Ljubija" nema kome drugom prodati, kao i da ima nenaplaćena potraživanja oko 79 miliona KM od željezare u Zenici kao kupca rude.

U predmetnom rješenju takođe stoji (str. 2) da je privremeni stečajni upravnik na ročištu u sudu izjavila: 

"da postoji razlog za otvaranje stečajnog postupka zbog prijeteće platežne nesposobnosti ("Nove Ljubije"), A SVE ZBOG PLATEŽNE NESPOSOBNOSTI JEDINOG KUPCA ŽELJEZNE RUDE "NOVA ŽELJEZARA" d.o.o. Zenica".

Nakon toga sud u Prijedoru na trećoj (posljednjoj stranici svog rješenja) gotovo lakonski samo kaže da je:

"Na osnovu izjave direktora (Gordana Pavlovića), izjave privremenog stečajnog upravnika, nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke te izvršenog uvida u priloženu materijalno-finansijsku dokumentaciju (ne navodi se o kojoj dokumentaciji je riječ niti šta je njen sadržaj) sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi da se otvori stečajni postupak".

Dakle, u suštini posmatrano, nenaplaćena potraživanja koja "Nova Ljubija" ima prema željezari u Zenici, zatim navod da je ta željezara platežno nesposobna čime se implicira da željezara Zenica više neće ni raditi, bili su razlozi sudu u Prijedoru da otvori stečajni postupak nad rudnikom "Nova Ljubija".

Međutim, na stranu to što na ono u nastavku nisu ukazivali Gordan Pavlović, privremeni stečajni upravnik, a ni vještak ekonomske struke, već je porazna strana to što sud u Prijedoru u svom rješenju ne obraća pažnju na jednu pravno relevantnu činjenicu koja postoji u trenutku donošenja tog rješenja.

Naime, Parlament Federacije BiH je 8.6.2026. (Predstavnički dom), a Dom naroda 11.6.2026. godine, usvojio Zakon o postupku vanredne uprave u "Novoj željezari Zenica".

Ovaj zakon je obiman, ali ću iz mnoštva njegovih članova (ukupno 139) izdvojiti samo one važne i za rudnik "Nova Ljubija", jer iz njih proizlazi i mogućnost spasa za taj rudnik, usljed čega ne treba otvarati stečaj nad njim.

Tim zakonom (član 2) je propisano da je njegov cilj očuvanje ne samo željezare u Zenici nego i njenih dobavljača, a među njima je svakako najvažniji dobavljač rudnik Nova Ljubija, jer on snabdijeva željezaru Zenica rudom bez koje nema ni te željezare.

Takođe je tim zakonom propisano (član 43) i da povjerioci željezare u Zenici nakon uvođenja vanredne uprave prijavljuju svoja potraživanja sudu. To znači da i rudnik Nova Ljubija, kao povjerilac kojem željezara duguje oko 79 miliona KM, kako piše u rješenju suda u Prijedoru od 12.6. ove godine, treba da prijavi to svoje potraživanje, jer će ga u protivnom izgubiti. 

Doduše, gledano iz ugla Gordana Pavlovića, koji je vlasnik i rudnika Nova Ljubija i željezare u Zenici, njemu odgovara da ne prijavljuje to potraživanje, jer bi ga prijavio protiv sebe. Umjesto toga, iz njegovog ugla posmatranja njemu odgovara da se završi stečajni postupak nad rudnikom Nova Ljubija i da se taj rudnik ugasi, sa čim će se ugasiti i dug njegove željezare u Zenici od oko 79 miliona KM.

Međutim, ne bi ovdje, gledano iz ugla društva, trebao da pobijedi interes pojedin(a)ca, ma o kome se radilo, već interes društva, a to su stotine i stotine onih radnika (i njihovih porodica) koji će moći nastaviti da rade u rudniku Nova Ljubija, željezari Zenica, Željeznicama Republike Srpske, ako se spriječi gašenje rudnika Nova Ljubija.

A to se može učiniti imajući u vidu odredbe navedenog zakona Federacije BiH na koje je prethodno ukazano, kao i odredbe istog zakona koje sam ostavio za kraj. 

Naime, u članu 53. tog zakona je propisano da željezara Zenica "NASTAVLJA POSLOVANJE pod upravom vanrednog upravnika".

Članom 54. stav 1. istog zakona propisana su dozvoljena plaćanja i KRITIČNI DOBAVLJAČI, u koje nesumnjivo i na prvom mjestu spada rudnik Nova Ljubija. Tim dobavljačima željezara Zenica prema tom zakonu može vršiti tekuća plaćanja. 

Dakle, ova mogućnost tekućih plaćanja govori o tome da i rudnik Nova Ljubija može nastaviti sa eksploatacijom rude, a ne gurati ga u stečaj i gašenje.

Štaviše, članom 54. stav 3. ovog zakona je propisana i mogućnost da se i ranija potraživanja, u koja spada i onih oko 79 miliona KM koja rudnik Nova Ljubija ima prema željezari Zenica, mogu odobriti za, kako stoji na tom mjestu u zakonu:

"plaćanje potraživanja kritičnog dobavljača ako se, između ostalog, radi o isporuci kritičnog dobavljača koja je nužna za nastavak poslovanja željezare Zenica".

Kada se, dakle, uzme u obzir sve prethodno rečeno, što je nažalost izostalo u rješenju suda u Prijedoru, nije trebalo otvarati stečajni postupak nad rudnikom Nova Ljubija niti ga dalje treba voditi. Umjesto toga taj postupak treba hitno obustaviti i time omogućiti nastavak rada rudnika Nova Ljubija. 

Biće to od neizmjerne važnosti ne samo za taj rudnik i željezaru Zenica nego i za sve nas.

Dr Milan Blagojević