Dodik ne smije ni do ambasade, a kamoli do Amerike

Nedavna najava Milorada Dodika da, na poziv dva kongresmena, putuje u Ameriku izazvala je razne komentare i u javnosti i na društvenim mrežama.

Jedan korisnik na fejsbuk profilu, pod nadimkom "Hajduk Veljko", bavio se temom Dodikove najave o putu za Ameriku i njegove rehabilitacije u toj zemlji. Za dobre poznavaoce Dodikove politike, to je još jedna samo izborna priča kojom Dodik vještački održava moć kod svojih pristalica...

Ovako to izgleda u tekstu "Hajduk Veljka"

- U javnosti se prodaje priča o “pozivu za Ameriku” kao o nekoj vrsti političke rehabilitacije, kao o trenutku kada će se veliki igrač pojaviti na velikoj sceni i dokazati da je “opet prihvaćen”. Ali, u ovom scenariju, cijela stvar ima jednostavnije objašnjenje: Dodik ne smije ni do Ambasade SAD, a kamoli u SAD.

Prvo, ambasada. Zašto ne bi otišao ni tamo? Zato što je ambasada mjesto gdje mit umire u pet minuta. Jedan razgovor, jedna procedura, jedna hladna administrativna odluka — i gotova je najvažnija politička priča koja mu danas drži glavu iznad vode. Jer ako bi se desilo da ga odbiju za vizu, nestaje njegov posljednji štit: nestaje legenda o “međunarodnom povratku”, o “skidanju etikete”, o “novom početku”.

Odbijenica nije samo papir. Odbijenica je politički kraj narativa kojim kupuje vrijeme, odvlači pažnju i drži vlastitu bazu u uvjerenju da je i dalje “važan”.

Drugo, čak i kada bismo u ovom scenariju pretpostavili da vizu dobije — i dalje ostaje ono zbog čega se u Ameriku ne ide olako. Dodik se boji SAD ne zbog protokola, nego zbog sistema. Jer tamo se politika završava onog trenutka kad krene pravosuđe.

Istrage FBI i Ministarstva pravde (DOJ) zbog međunarodne korupcije, čine to da avion za SAD nije putovanje — nego rizik. A ako su u tu priču upleteni i određeni funkcioneri OFAC, onda to više nije lokalna prepirka ni balkanska predstava; to je teren na kojem se ne igra na mikrofone i mitinge, nego na spise, svjedoke, nadzore i optužnice.

Zato će Dodik uraditi ono što uvijek radi kad se približi zona u kojoj ne kontroliše ishod: povući će se, ali uz opravdanje koje zvuči patriotski i “državnički”. Reći će da mora ostati zbog ponovljenih izbora, da je “odgovoran”, da “ne ostavlja narod”, da je “važan trenutak”. Formalno: izbori. Suštinski: strah.

Jer izbori su savršen paravan. Izbori su izgovor koji niko ne smije previše napasti, a svi ga razumiju. I dok javno igra ulogu čovjeka koji “žrtvuje put u Ameriku zbog naroda”, u pozadini stoji sasvim druga logika: u Americi se ne boji političkog protivnika, nego onoga što mu Amerikanci spremaju kada prestane biti tema dnevne politike, a postane predmet ozbiljne procedure.

Priča o “pozivu” nije dokaz moći — nego test hrabrosti koji neće položiti. Ne zato što nema pasoš, nego zato što mu je prevelik rizik da se pojavi tamo gdje se mitovi ne pregovaraju, nego provjeravaju. I zato će “odustajanje zbog izbora” biti samo uredno spakovan alibi za ono što je stvarno: paničan strah da bi put u SAD mogao biti jednosmjerna karta za kraj njegove najvažnije predstave.

(Tekst preuzet s fejsbuk profila Hajduk Veljko) Foto: Ilustracija/Fejsbuk