"Elektro-Bijeljina" zatajila: Elektro-mreža popustila pod prvim jačim snijegom

Program ekonomskih reformi do 2028. godine svrstao je „Elektro-Bijeljinu“ među preduzeća visokog rizika.

Program ekonomskih reformi do 2028. godine svrstao je „Elektro-Bijeljinu“ među preduzeća visokog rizika Dok uprava niže hvalospjeve o uspješnom poslovanju i milionskim investicijama, slike sa terena i zvanični dokumenti pričaju potpuno drugu priču.

Program ekonomskih reformi do 2028. godine je jasan – „Elektro-Bijeljina“ je u zoni maksimalnog rizika, sa likvidnošću ispod prihvatljivog nivoa.

Ipak, iz uprave stižu hvalospjevi o uspješnoj poslovnoj godini i investicijama od 11,5 miliona maraka.

Međutim, potvrda o „maksimalnom riziku“ stigla je sa prvim snijegom, koji je za „Elektro-Bijeljinu“ ponovo bio elementarna nepogoda, a ne uobičajena zimska pojava.

Dok su Majevica, Zvornik i Osmaci tonuli u mrak, v. d. direktora Bojan Savić krivca je ekspresno pronašao u težini snijega i drveću.

Međutim, dok Savić kolaps pravda „višom silom“, mještani šalju fotografije koje govore ono što uprava prećutkuje – mreža je toliko zapuštena da joj ni milionske investicije „sa papira“ nisu pomogle da preživi prvi mraz.

Načelnik Lopara je još direktniji: snijeg je, kaže, samo ogolio godine nebrige i obećanja bez pokrića.

„Mi imamo situaciju da su stubovi nekim sajlama zategnuti, poduprti nekim podupiračima… U jednom selu čak i vile drže žice, mislim, strašno.“, navodi Savić

Pitanje je – gdje je onda završilo 11 miliona maraka, ako stubove i dalje drže vile, a snijeg izaziva srednjovjekovne uslove života? Dokumenti i opozicija upiru prstom u stranačku kasu.

„Elektro-Bijeljina je podigla oko 10 miliona maraka sredstava, kojima je isplatila blizu 200 radnika, sa ciljem da se rastereti administracija. Međutim, nakon tog otpuštanja oni su ponovo počeli da primaju radnike…

Ti ljudi su otišli u nova javna preduzeća… To je dvostruka šteta, kada je u pitanju budžet Republike Srpske.“, smatra Slaviša Marković, poslanik PDP u NSRS.

Ta „dvostruka šteta“ najbolje se vidi u kancelarijama preduzeća. Dok terenci rade sa štapom i kanapom, administracija je postala sigurna kuća za kadrove kojima struka nije primarno zanimanje.

„Preveliki broj ljudi u administraciji, a jako mali broj ljudi na terenu. Ta sva primanja koja su bila u Elektro-Bijeljini su isključivo političke prirode. To je najbolji pokazatelj. Danas u Elektro-Bijeljini imate zaposlene i učiteljice, medicinske radnike, frizerke…“, dodaje Marković.

Kada se politika useli u trafostanice, struka gubi bitku, a građani plaćaju ceh. I dok sa prvim snijegom Lopare i dijelovi Zvornika tonu u mrak, u kancelarijama se kuju planovi za novu godinu – ali ne za sanaciju mreže, već za poskupljenja.

„Ono što je najveći problem elektrodistributivnih preduzeća, a i same Elektroprivrede, jeste sprega vlasti, kriminala i korupcije. Naime, očigledno je da se u ovim preduzećima odluke donose politički, da su rukovodioci ovih preduzeća politički izabrani kadrovi. Očigledno je da se struka ne pita.“, objanjava Mirjana Orašanin, poslanik SDS u NSRS.

Za načelnika Savića, „kratak spoj“ se desio u samom vrhu holdinga, odakle se upravlja krizom koja se više ne može sakriti šminkanjem izvještaja.

„Mislim da riba od glave smrdi, od Luke Petrovića dolazi sav ovaj problem. I ako ne može on da ga riješi, treba Elektroprivreda njega da se riješi.“, jasan je Savić.

I dok se građani s pravom pitaju kako je moguće da im istovremeno nestaje struja i najavljuju se veći računi, odgovor je zapravo jednostavan. Krije se u decenijama zapuštenoj mreži i investicijama koje su, očigledno, ostale samo na papiru.

Dok se milionski dugovi i stranačka zapošljavanja prelamaju preko leđa potrošača, jedna stvar je jasna: sve dok politika bude ispred struke, mještani će svaku zimu čekati u mraku, a jedino što će u ovom sistemu sigurno rasti biće – računi za električnu energiju.

(BN) Foto: BN