Ne zna čovjek da li bi se smijao od muke ili plakao od tuge

Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović objavio je na svom blogu novi tekst u kojome govori o paljenju svijeća za ubijeno Charlieja Kirka. članova SNSD-a. Sve je nazvao tragičnom predstavom.

"Ne zna čovjek da li bi se smijao od muke ili plakao od tuge i tragikomedije, nakon još jedne u nizu tragičnih predstava ulizivanja Donaldu Trampu i ponižavanja srpskog naroda i Republike Srpske od strane pomahnitalog Vožda i njegove kamarile koja svojim ponašanjem najviše liči i podsjeća na dvorske lude Nerona i Kaligule.

Da bi se Vožd pokušao spasiti iz zamke u koju je sam upao i jame koju je iskopao sve karte su bačene na novog američkog predsjednika Donalda Trampa, dodvoravanje, ulizivanje, puzanje i poltronisanje bez imalo dostojanstva, očajnički krici „spasi me, spasi me“ koji se mjesecima čuju iz Laktaša ali ne dopiru do Vašingtona, uprkos desetinima miliona maraka narodnog novca za „lobiranje“ koji ne pomažu jer je iz Vašingtona dat jasan signal Dodiku da se mora odmah povući, odustati od referenduma, tenzija i srljanja.

Ipak se davljenik za slamku hvata pa je u očaju poslao pred Palatu Republike Raša Kovačevića, Srđana Mazalicu i Vladu Đajića, te manju grupu uglavnom starijih članova SNSD-a, koji vjerovatno nikada nisu ni čuli za pokojnog Klarka, da pale svijeće, upisuju se u knjigu žalosti, držeći u rukama ceradu na kojoj je pisalo “ Počivaj u miru Čarli Kirak 1993. -2025. godina“.

Tramp je oštro reagovao na ubistvo i atentat na novinara, koji je za svaku osudu, a Dodiku je sinula nova ideja za dodvoravanje i slalje poruka preko okeana da je spreman na sve, pa je potrošio i iskoristio svoje pijune da budu njegovi statisti i odašiljači, što je tužno i tragikomično.

Narod je toliko zbunjen da ne zna na koju smo stranu, kao serdar Šćepan Radojević, da li smo knjazu ili kapetanu, za istok, Putina i Rusiju, u kojoj je Dodik bio prije par dana, ili za zapad, Trampa i Ameriku, iz koje se tek vratila Željka Cvijanović. Tumaranje, srljanje i vođenje diplomatije kao košarkaške utakmice, sa brzim izmjenama igrača i taktike, slično je lupanju davljenika koji očajnički mlatara u živom blatu i tako tone sve dublje.

(Raport)