Brojni nerasvijetljeni napadi na neistomišljenike vlasti u Srpskoj

Napad na Branislava Borenovića, poslanika PDP u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, pokrenuo je pitanje politički motivisanog nasilja i opšte pravne nesigurnosti u Republici Srpskoj. Ovaj incident samo je najnoviji u nizu napada na političke protivnike i novinare, za koje se smatra da su rezultat atmosferе nasilja koja je već dugo prisutna u političkom životu Republike Srpske.

Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Branislav Borenović 5. septembra brutalno je napadnut ispred zgrade u kojoj živi u Banjaluci. Dvojica napadača koje je u automobilu čekao vozač, Borenovića su poprskala biber sprejom i pobjegla.

Još uvijek nije poznato ko su napadači.

Iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka kažu da su od policije tražili hvatanje počinioca.

„Tužilac je naložio policijskim službenicima Policijske uprave Banja Luka, da preduzmu potrebne istražne radnje i mjere (izuzmu video nadzor, saslušaju oštećenog, pribave medicinsku dokumentaciju itd...) te da  preduzmu radnje na otkrivanju i identifikovanju počinilaca krivičnog djela Tjelesna povreda  iz člana 131. stav 1. KZ RS“, odgovorili su nam iz Tužilaštva. 

Na naš upit da li je Policijska uprava Banjaluka došla do novih saznanja nismo dobili odgovor.

Ranije je saopšteno da se intenzivno radi na rasvjetljavanju slučaja. Najveći krivac za atmosferu linča na neistomišljenike jeste Milorad Dodik, smatra novinar i urednik portala Buka Aleksandar Trifunović. 

„Mi imamo otvorenu tiraniju od strane Milorada Dodika. Njemu nije problem da optužuje neistomišljenike za izdaju, da poziva narod da se obračunava sa njima, a s druge strane kada se desi ovakav slučaj kaže da se nada da će policija to riješiti. S jedne strane konstantno pozivate na nasilje, a kada se ono desi perete se kao da nemate ništa sa tim. To je licemjerno i iza svakog ovakvog napada stoji poziv na napad koji najčešće sam Milorad Dodik izdaje“, objašnjava Trifunović. 

Nikada nije otkriveno ko je ubio Milana Vukelića prije gotovo 20 godina. Skrivene su ostale i ubice Davida Dragičevića.

Čak i kada dođe do hapšenja počinioca djela, njihovi nalogodavci ostaju skriveni.

Ne zna se ko je naredio ubistvo Slaviše Krunića, ali ni napad na novinara Vladimira Kovačevića koji je okarakterisan kao pokušaj ubistva.

Još uvijek se ne zna ko je zapalio automobil Nebojše Vukanovića. Nema ni epiloga u slučaju oštećenja vozila novinara Nikole Morače i Aleksandra Trifunovića. 

„Kako to da institucie ne znaju kada i ko je mogao imati kapacitet da takve stvari radi, a da sve ove godine ne bude otkriven. Konkretno u mom i slučaju kolege Morače mi ni dvije i po godine kasnije nemamo epilog. Pravosudni organi služe primarno da štite sam poredak, ali ne i nas koji živimo ovdje. Nije bitno da li ste neistomišljenici, funkcionisanje prava je rezervisano samo za članove poretka, članove sistema koji ga čine, a mi ostali kako se snađemo“, smatra Trifunović. 

Pravosudne institucije, smatra Trifunović, u strahu su od toga do koga bi mogle doći pokretanjem ozbiljnih istraga. Umjesto pravde, istrage se završavaju u najboljem slučaju kažnjavanjem direktnih izvršilaca, ali ne i onih koji iz sjenke naređuju premlaćivanja, napade i ubistva. 

(BN)