Pismo Dodikovih ambasadora – diplomatski autogol

Diplomatija nikada nije bila "jača strana" vlasti u Republici Srpskoj, a poslednji potez BH ambasadora i konzula iz Republike Srpske to i dokazuje. Oni su nedavno uputili pismo podrške osuđenom Miloradu Dodiku i naveli da će ubuduće poštovati iskuljučivo odluke Institucija Srpske, a ne zvaničnu spoljnu politiku BiH.

Kakve posljedice može izazvati taj potez i ko sve danas može biti ambasador?

Javno otkazivanje "poslušnosti" zemlji koja vas je imenovala za njenog ambasadora je prvoklasni diplomatski skandal, ali skandali kod nas nisu ništa novo.

Međutim u ovom slučaju ambasadorima i konzulima iz Republike Srpske, zbog pisma podrške Miloradu Dodiku, zemlje domaćini mogu uskratiti gostoprimstvo te bi Srpska ostala bez ijednog predstavnika u BH diplomatiji.

Bivši ministar spoljnih poslova BiH Igor Crnadak smatra da je sporno pismo klasična zloupotreba naših ambasadora.

"Mislim da je ovo bilo nepotrebno jer je logično da svi ambasadori zastupaju stav Predsjedništva BiH. To je u interesu i Republike Srpske i srpskog naroda. Ova odluka je donesena u afektu kao i mnoge ovih dana", kaže Crnadak.

Da BiH nema spoljnu politiku, tvrdi bivši ambasador BiH Slobodan Šoja i dodaje da su za to u većini slučajeva odgovorni bošnjački kadrovi.

Međutim, smatra Šoja, ovim pismom Srbi su tu krivicu preuzeli na sebe .

"Ovo pismo bi se moglo nazvati diplomatskim autogolom ili, da budemo jasniji, to je jedna obična glupost. Napravljena je nepotrebna greška. Ako su već željeli da se ponašaju onako kako su naveli u pismu, da šalju neke verbalne note i sl., to su mogli raditi i bez potpisivanja tog pisma.

Pismo je jedna čista politička igra u kojoj se željelo pokazati kako svi ambasadori podržavaju Milorada Dodika i Željku Cvijanović što je, s jedne strane i logično, jer su svi oni njihovi dužnici", pojašnjava Šoja

Ko su ljudi koji su potpisali sporno pismo? Ambasadori, diplomate ili stranački vojnici?

"Očigledan je njihov kredibilitet ako mogu pisati takvo pismo podrške jednom čovjeku",  smatra analitičar Svetlana Cenić i podsjeća da je  bilo i drugih ljudi koji su drastično kažnjavani, smjene, zabrane, ali nismo vidjeli da je iko poslao pismo podrške.

''To samo govori da su ambasadori njegovi'', zaključuje Cenić.

Slično razmišlja i politički analitičar Ivana Marić.

"Ambasadori bi trebalo da zastupaju interese države za koju rade. Međutim kod nas, obzirom da članovi Predsjedništva imenuju ambasadore oni odgovaraju samo njima i rade samo za njihove lične potrebe", kaže Marić.

Zbog ovakvog odnosa prema imenovanju ambasadora nije ni čudo što nam je diplamatija tu gdje jeste. Ko sve danas može biti ambasador a ko je na tu važnu i časnu funkciju mogao nekada doći?

"Nekad se mnogo više pažnje poklanjalo tome. Razmišljalo se ko u nekoj zemlji već ima neki ugled.Neki profesor, ljudi iz bisnisa i sl.Išlo se na to da se pokuša naći spona između, recimo bivše Jugoslavije i zemlje u kojoj se imenuje ambasador",  sjeća se bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja i dodaje da je u BiH je nakon rata bilo nekih dobrih rješenja, tražili su se i imenovali kvalitetni ljudi, međutim zadnih 15 godina sve se to urušilo.

"Danas se traže samo ljudi koji će vam biti lojalni i vjerni. Jer kad pošaljete nekog ko nije profesionalac, a danas je 90% takvih na sve tri strane, onda će on stalni pitati šefa koji ga je postavio šta sam i koliko dužan.Osjećaće se uvijek dužan da uradi nešto , jer je potkapacitiran i u normalnim državama ne bi moga ni sanjati da dobije tako nešto", tvrdi Šoja.

Svetlana Cenić smatra da danas svako može biti ambasador kod nas.

"Prođete ulicom, neko vam se svidi, ili se neko preporuči vlasti i kaže se baš si fin ajde ti za ambasadora. Kakav nam je ugled u svijetu pokazuje i spoljno-trgovinska razmjena, ekonomska diplomatija. Neka kažu i pokažu naši ambasadori kad su organizovali neki prijem a da im je došao neko bitan. Na prijeme Bh ambasada niko ne dolazi", kaže Cenić.

Da je diplomatski kadar BiH na niskom nivou tvrdi i Ivana Marić.

"Za funkciji BH ambasadora ne traba nikakvo iskustvo pa ni diplomatsko. Ne treba imati ni završen fakultet, ne morate poznavati ni jedan strani jezik, imali smo i takve ambasadore. Znači ne treba vam ni jedna kvalifikacija osim da ste dobri sa jednim od tri člana Predsjedništva", smatra Marić.

Zašto Republika Srpska ne polaže dovoljno pažnje kakve kadrove imenuje u diplomatsko.konzularna predstavništva BiH?

Zašto Republika Srpska slabo ili nikako ne učestvuju u kreiranju spoljne politike Bih?

Zašto je Željka Cviojanović taj posao prepustilas Bećiroviću i Komšiću a ona se bavi zaštitom lika i djela Milorada Dodika?

"SNSD to već dugo tako radi.Ne žele da se petljaju u diplomatiju jer tu nema novca. Nema tendera, nema Vijadukta, nema koncesija, nema ničega gdje možete da uzmete veliki novac. Zato su oni sve to odavno prepustili. To je njihova filozofija i vidljivo je svima da se njih tamo ništa ne pita. Konaković, Bećirović, Lagumdžija, Alkalaj, to su glavne zvijeze a svi ostali su sporedni igrači",  tvrdi bivši ministar spoljnih poslova BiH Igor Crnadak.

Da li će naši igrači ikada naučiti pravila igre ili će ih i dalje zanimati samo lična korist?

Kako će ta njihova igra uticati na imidž Republike Srpske ali i svih nas koji u njoj živimo?

Ako se ovako nastavi, crno nam se piše.

(BN) Foto: BN