Igre na sreću odavno su prestale da budu samo zabava

U sjeni siromaštva i sveopšte krize, cvjeta – kocka. Kladionica je sve više, a djeca još u osnovnoj školi znaju kako se uplaćuje tiket. Potrošnja u igrama na sreću broji se u milijardama, a gubici – u porodicama, zdravlju i budućnosti. Umjesto da oporezuju ovu oblast i zaštite građane, nadležni okreću glavu od problema.

Tržište igara na sreću, sudeći po broju objekata koji se otvaraju na svakom ćošku, predstavlja jedan od najunosnijih poslova. Ipak, država u nedovoljnoj mjeri ostvaruje prihod, smatra predsjednik Narodnog fronta Jelena Trivić. 

„Prihodi koje ubire država govore da ovo nije u dovoljnoj mjeri oporezovano, ne samo klasičnim porezima, nego i drugim vrstama paušala, dozvola i drugih nameta. Ostaje i otvoreno pitanje da li igre na sreću trebaju ući u PDV, odnosno da li trebaju biti oporezovane i na taj način“, kaže Trivić.

U 2021. godini ukupni prihodi od igara na sreću u Republici Srpskoj, koji uključuju naknade za priređivanje igara i poreze na dobitke, iznosili su 68 miliona KM. U 2022. godini zabilježen je značajan rast na 94, a u 2023. godini na čak 124 miliona KM. Prošla godina bila je rekordna i prihodi su premašili iznos od 150 miliona KM. 

Raniji pokušaji da se igre na sreću uključe u sistem PDV-a propali su. 

„Pojavio se prijedlog zakona u parlamentarnoj proceduri na nivou BiH da treba uvesti PDV, a onda su neki objašnjavali zašto je to neprovodivo zbog same specifičnosti te djelatnosti. Ja mislim kada bi se išlo u tom pravcu da je sve provodivo kada se želi to uraditi. Kada se ne želi, onda se nađe izgovor zašto se to ne radi“, smatra Trivić. 

Novac koji građani troše na igre na sreću mjeri se u milijardama maraka. Poseban problem predstavlja to što je kocka sve zastupljenija među mladima. 

„Zadnji podaci govore da je situacija sa klađenjem i kockanjem u Republici Srpkoj zaista alarmantna. Podaci pokazuju da su maloljetna djeca, čak i djeca iz osnovne škole ta djeca koja se klade i na nama kao društvu je da se sistemski borimo za rješenja. Niko nije naivan da misli da će se sa jednom, dvije ili tri mjere preko noći problem riješiti, ali rješenje nije da samo konstatujemo i da ne radimo ništa“, objašnjava Mirna Savić-Banjac, poslanik PDP u NS Republike Srpske. 

Jedna od ključnih mjera jeste prevencija, odnosno odvraćanje najmlađih od kontakta sa kladionicama.

„To je bila jedna od mjera koju smo konkretno predložili na dva načina. Jedan je bio u Skupštini grada Banjaluka, gdje smo stavili upravo visoke takse za kladionice u krugu 500 metara od škola. Drugi način je bila inicijativa o izmjeni zakona o igrama na sreću u Narodnoj skupštini Republike Srpske, gdje takođe želimo da se to zabrani. Pozitivan epilog je izostao za oba naša pokušaja, ali nastavićemo da se borimo“, poručuje Savić-Banjac.

Građani sa kojima smo razgovarali širom Republike Srpske dijele mišljenje da je kocka društveno štetna i da bi njeno prisustvo trebalo biti značajno smanjeno. 

Psiholozi upozoravaju – kockanje nije samo hobi. To je ozbiljna zavisnost sa posljedicama koje mogu ostaviti trag za cijeli život.

„Jedna od najvećih opasnosti jeste razvijanje zavisnosti od kocke, što nije nimalo bezazleno i ono što je problematično u tome jeste da osobe koje razvijaju zavisnost najčešće toga nisu svjesne“, kaže psiholog Ana Risović.

Posljedice kocke nisu odmah vidljive, ali su dugoročne i često zahtijevaju stručnu pomoć. 

„Javljaju se problemi u mentalnom zdravlju, daleko veći strahovi, anksioznost, može da dođe i do depresivnosti. Sve to je praćeno i drugim posljedicama, kao što su finansijske posljedice. Ukoliko postoji problem sa igrama na sreću, dolazi do toga da se pojedinci povlače iz društva“, navodi Risović. 

Igre na sreću odavno su prestale biti samo zabava. Iza svake uplaćene kombinacije često stoje izgubljeni živci, dugovi i razočaranje. Ako država želi prihod, mora preuzeti i odgovornost. A ako društvo želi zdraviju budućnost, mora postaviti jasne granice između igre i zavisnosti, smatraju naši sagovornici.

(BN) Foto: BN