Vlada nacionalnog jedinstva za spas Milorada Dodika

SNSD se svojom nepromišljenom i bahatom politikom doveo da tačke pucanja i nakon „šokantne“ konačne presude Miloradu Dodiku pokazuje zadnji sindrom jedne autokratske stranke koja bez vođe ne može i ne zna da funkcioniše.

Tako je jedan od očigledno iznuđenih zaključaka „komemorativne“ sjednice Glavnog odbora SNSD da se kao izlaz iz bezizlazne situacije ponudi vlada nacionalnog jedinstva. Jedinstva čega i oko koga? Jedini logičan zaključak jeste da se spasava glava Dodika, za kojeg SNSD tvrdi da se žrtvovao za Republiku Srpsku.

"Osim toga što predstavlja udar na instituciju Predsjednika Republike Srpske, ova presuda je udar i na Ustav BiH i Republike Srpske. Svako ko je pogledao Dejtonski sporazum, mogao je da vidi ko su ovlašteni predlagači zakona u BiH i kakva je uloga visokih predstavnika", rekla je nakon sjednice Željka Cvijanović, naglašavajući da je Kristijan Šmit dokaz da BiH funkcioniše kao kolonijalna uprava.

Dakle, nakon što je pored brojnih upozorenja i pogrešnih procjena Dodik do te mjere zasrljao da se doveo na ivicu provalije, od ostalih stranaka se očekuje da se uhvate u isto kolo broda koji tone. Teško da će neko progutati takvu priču, jer Dodik do sada nije pokazivao ni minimum tolerancije prema dobronamjernim kritikama, prije svega opozicije, ali ni savjetima partnerskih stranaka, kao i jednog malog broja racionalnih unutar SNSD.

Poseban problem opozicije u Srpskoj jeste što je i ona dodatno proizvodila i jačala percepciju vlasti kroz lik i djelo Milorada Dodika, fokusirajući se samo na njega umjesto na rad institucija i brojne nezakonitosti i zloupotrebe, kao i na realne probleme građana.

Kada je svojevremeno SDS prolazio sličnu harangu i trpio drastične mjere dijela međunarodne zajednice u liku i djelu visokog predstavnika u BiH, Dodik se tada svrstao na stranu kooperativnih snaga i učestvovao u političkom rušenju SDS-a. Ta pamet se pokazala kratkoročnom i danas mu se obija o glavu.

A kakav odnos stranci imaju prema izdajnicima i koliko ih cijene, najbolje je potvrđeno kroz sudbinu nekadašnje predsjednice Biljane Plavšić koja je nakon „odrađenog posla“ završila na višegodišnjoj robiji. Ni Dodik danas više nikome nije potreban, niti ima šta da ponudi.

Današnji SDS je tek blijeda sijenka nekadašnje stranke, ali je primjer onoga što čeka SNSD. Zato je tolika panika i strah unutar SNSD, jer znaju šta ih čeka, a gubitak vlasti je nešto što ova stranka sigurno ne može preživjeti, jer u njoj nema ni minimum demokratskog kapaciteta za promjenu političkog ponašanja koja je neophodna. Isuviše se dugo sve zasnivalo samo na jednom čovjeku – Miloradu Dodiku. I sada to dolazi na naplatu.

Zato nikakva vlada nacionalnog jedinstva neće biti od pomoći, a političke snage koje treba da donesu potrebne promjene treba da se napokon konsoliduju, uozbilje i ponude program jedinstva za interes očuvanja Republike Srpske. I bez mentorstva stranaca i visokog predstavnika, ali imajući u vidu odnose snage u svijetu koje danas vladaju, jer se ne može voditi nikakva izolacionistička politika, niti politika destrukcije Dejtonskog uređenja BiH, za što nije ni mjesto ni vrijeme.

Sada je samo to u pitanju!

(Istokrs) Foto Srna