Milorad Dodik od miljenika Zapada do nepoželjnog partnera

Od biznismena, preko reformatora koji teži ka Evropi i daška svježeg vjetra, do američke crne liste i optuženičke klupe. Kako je Milorad Dodik, od miljenika Zapada postao nepoželjni politički partner.

Milorad Dodik je rođen u zemljoradničkoj porodici u Laktašima, blizu Banjaluke, u Bosni i Hercegovini.

Studirao je političke nauke u Beogradu i do 1990. radio u lokalnoj upravi svog grada.

Na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, uoči raspada SFR Jugoslavije, izabran je za poslanik u Skupštini Bosne i Hercegovine.

Zalagao se za suživot i evropsku budućnost, što mu je među nekim Srbima donijelo etiketu “izdajnika”.

Istovremeno je pokrenuo fabriku namještaja, koja je kasnije propala, dok su ga tokom rata i poslije njega politički protivnici optuživali za učestvovanje u aferama šverca cigareta i goriva, iako dokazi nikad nisu bili potpuno potvrđeni.

Milošević: “Razarač koji se zove Dodik”

Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995., kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Dodik je 1996. osnovao Stranku nezavisnih socijaldemokrata, iz koje je nastao Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranka kojom i danas rukovodi.

U početku se isticao kao reformator, suprotstavljajući se nacionalističkoj politici Srpske demokratske stranke (SDS) koja je tada dominirala među Srbima u BiH.

Zalagao se za multietničku BiH i javno tražio hapšenje Radovana Karadžića i Ratka Mladića, što je bila neviđena rijetkost među srpskim političarima tog vremena.

“Bio je hrabar i pragmatičan, omiljen među Amerikancima”, kaže politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić, te dodaje:

“Ali danas slavi iste te zločince kao nacionalne heroje i opisuje BiH kao neprirodnu tvorevinu međunarodne zajednice.”

Godine 1998., uz podršku Zapada, postao je premijer Republike Srpske (RS), jednog od dva entiteta Bosne i Hercegovine.

Sa samo dva poslanika u parlamentu, njegov izbor omogućila je dramatična sjednica u Bijeljini, gdje su mirovne snage SFOR-a dovele ključnog poslanika za potreban glas.

Tom prilikom, 1998. godine, tadašnji predsjednik Narodne skupštine RS Dragan Kalinić i srpski član Predsjedništva BiH Momčilo Krajišnik, dolaze u Beograd na poziv predsjednika tadašnje Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića.

“Sačekajte ovdje, sada će doći vaš novi predsjednik vlade”, rekao je Milošević, otkrivši im da se radi o profesoru Mladenu Ivaniću, što su oni odbili, nazvavši ga “britanskim špijunom”.

Ivanić je tada predlagao vladu nacionalnog jedinstva, ali je SDS to odbio.

“E onda ćete umjesto jednog finog profesora sada dobiti jednog razarača koji se zove Dodik”, prisjetio se Ivanić Miloševićevih riječi.

“Dašak svježeg vjetra”

Profesor na Univerzitetu u Banjaluci Miodrag Živanović sjeća se razgovora sa tadašnjim njemačkim ministrom Klausom Kinkelom u Bonnu 1998. godine.

“Pita me Kinkel, kako je moguće da je Dodik s dva poslanika sastavio vladu. A ja sam mu rekao da bi, i da je kojim slučajem imao samo jednog, dobio odmah više njih”, priča Živanović, aludirajući na svemoć i snagu međunarodne zajednice koja je tada podržavala Dodika.

Američka državna sekretarka Madlen Olbrajt hvalila je Dodika kao “dašak svježeg vjetra”, videći u njemu partnera za stabilnost i provedbu Dejtonskog sporazuma.

“Mudro je vodio Republiku Srpsku kroz teška vremena, radeći na ekonomskom razvoju”, rekla je, naglašavajući njegovu ulogu u pomirenju i napretku.

“Ta 1997. i 1998., i sve do 2007., period je obilježeno strašnim međunarodnim intervencionizmom u Bosni i Hercegovini, a Dodik je bio dovoljno lud da se prihvati funkcije premijera u tom haosu.

Ta vrsta ludosti, uz ogromnu dozu pragmatizma, obilježiće njegovu vladavinu do danas”, zaključuje novinar Žarko Marković iz Banjaluke.

Dodik je tada uživao povjerenje međunarodne zajednice, uključujući podršku nekadašnje predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić koja mu je dala mandat za sastavljanje vlade te prelomne 1998. godine.

Međutim, od 2006., kada osvaja apsolutnu vlast na izborima, Dodik mijenja kurs i počinje zagovarati nezavisnost Republike Srpske. Prijetnje referendumom postaju njegovo glavno političko oružje, donoseći mu široku podršku među biračima.

“Od internacionalista postao je nacionalist – kada mu je to koristilo”, kaže Mladen Ivanić.

Godine 2016., proveo je referendum o Danu Republike Srpske, iako ga je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim.

Iako nije pravno obavezujući, taj čin učvrstio je njegov autoritet i pokazao sposobnost prilagođavanja političkim okolnostima. Uništio je opoziciju, stvorio mrežu političkih saveznika i ovladao institucijama, gradeći imidž neprikosnovenog lidera.

Referendumi o secesiji i optužnica

Njegova karijera na političkim funkcijama obilježena je transformacijama i kontroverzama. Nakon premijerskog mandata u Republici Srpskojdo 2001., ponovno je bio premijer od 2006., zatim predsjednik Republike Srpske od 2010. do 2018., član Predsjedništva Bosne i Hercegovine od 2018. do 2022., a od 2022. opet predsjednik Republike Srpske.

2011. godine Dodik je zaprijetio referendumom zbog rada državnih pravosudnih organa koji, prema Dodikovom tumačenju, presuđuju samo Srbima, što je izazvalo reakciju međunarodne zajednice.

Ketrin Ešton, tadašnja visoka predstavnica EU-a za spoljnu politiku, posjetila je Banjaluku i sastala se s njim.

“Poštovani predsjedniče, dijelim Vašu viziju da BiH treba biti članica EU-a. Put do punopravnog članstva je težak. Spremni smo pomoći”, rekla je Ešton nakon sastanka, dogovorivši pregovore o reformi pravosuđa nakon čega je Dodik odustao od referenduma.

Tadašnji visoki predstavnik Valentin Incko rekao je da bi Dodiku i njegovim saradnicima bile nametnute sankcije da nije odustao od referenduma.

Pregovori o pravosuđu BiH su propali, a njegova politika dovela je do sankcija SAD-a i Velike Britanije zbog prijetnji Dejonskom sporazumu i secesionističkih izjava.

Istovremeno, ojačao je veze s Rusijom, Mađarskom i Srbijom, gubeći podršku Evropske unije koja sada traži oštrije mjere protiv njega.

Dodik se danas suočava s pravosudnim istragama u Bosni i Hercegovini zbog napada na ustavni poredak, uključujući nepravomoćnu presudu na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu javnih funkcija.

“Neću napustiti Republiku Srpsku”, poručuje Dodik, dok međunarodna zajednica razmatra intervenciju

Njegov put – od reformista podržanog od strane Zapada do kontroverznog lidera optuženog za destabilizaciju – ostavlja pitanje: ko je pravi Dodik i kakvu političku baštinu ostavlja iza sebe?

(DW) Foto: Arhiv