Maloljetne osobe vlasnici krupnog kapitala u Srpskoj

U Republici Srpskoj 24 maloljetne osobe su vlasnici ili suvlasnici u poslovnim subjektima. Do vlasništva najćešće dolaze nasleđivanjem iako odluke mogu da donose tek kad napune 18 godina. Istraživali smo kako posjedovanje velikog bogatstva od malih nogu utiče na “biznismene bez lične karte” i kakvi članovi društva će postati jednog dana.

Oni nemaju ličnu kartu, cigarete ne smiju da kupuju. Nije im dozvoljeno ni da u korpu stave alkohol. Nemaju vozačku dozvolu ali mogu da budu vlasnici ili suvlasnici firme, što najčešće postaju nasleđem, pa čak i nerođena djeca, a mogu da dobiju i poklon. Svi mogu da stiču vlasništvo ali ograničenja ipak postoje, kaže advokat Dražen Nikolić.

“Za svako maloljetno lice, u zavisnosti od njegovog doba, ali do 16 godina obavezno, zakonski zastupnik je roditelj, a ako nema roditelja onda neki drugi zakonski zastupnik zastupa to lice u ostvarinjanju njegovih prava. 

Ukoliko to lice želi da prometuje, da proda taj svoj udio u firmi ili da proda nekretninu, to ne može da se radi bez Centra za socijalni rad odnosno nadležne ustanove koja treba da da saglasnost i da utvrdi da bi ta prodaja ili prometovanje bili u najboljem interesu maloljetnog lica odnosno djeteta”, objašnjava Nikolić.

- Imenovanje maloljetnika za vlasnika nekog preduzeća najčešće je pokušaj da se prikriju imena stvarnih vlasnika, ali i ulagača kapitala odnosno da se nelegalno stečeni novac i kapital prebace na članove porodice. Cilj je da se zametne trag poreskim i drugim kontrolnim organima, smatra ekonomista Milenko Stanić.

“Imali smo konkretne primjere u Bijeljini, u postupcima stečaja “Bobar banke”. Dešavalo se da su značajni dužnici po osnovu uzetih kredita prenijeli svoju imovinu ne na članove porodice nego čak zaposlene radnike u svojoj firmi koje su pod potpunom kontrolom menadžera i vlasnika tih preduzeća. Time su stvorili uslove da se kasnije taj kapital vrati stvarnim vlasnicima tog kapitala”, navodi Stanić.

- Postoje i oni koji svojim radom kapital stiču po zakonu i koji pokušavaju da obezbijede svoje članove porodice. To je prirodno ali ni za društvo ni za porodicu nije dobro da djeca raspolažu ogromnim bogatstvom po rođenju jer onda uglavnom nisu podstaknuti da rade i stvaraju, dodaje Stanić.

“Zbog toga su mnoge napredne zemlje i zemlje EU regulisali to pitanje visokim porezima. Npr. u Danskoj imamo to da nasleđeni kapital visokooporezivan i stvoreni su uslovi da nijedan pojedinac ne stiče bogatstvo samo po osnovu nasleđa. 

Ukoliko želi da bude uspješan član zajednice, neophodno je da to dokaže svojim radom, učenjem i stvaranjem, a ne na bazi toga što je rođen u bogatoj porodici”, navodi Stanić.

Previsoko podignuta ljestvica često može da izazove strmoglav pad jer odrastaje na priči da su oni pripadnici jednog posebnog, bogatog sloja društva i da je to njima “suđeno" može da ima ogromne posledice po djecu, mišljenje je sociologa.

“Mlada osoba koja nije izgrađena lako sklizne na pogrešnu stranu, stvori o sebi viziju i pogled, svoju ličnu percepciju da je superioran, drugačiji od ostalih, da je bolji. Taj stav stvara osobi probleme u odrastanju u životu i budućnosti uopšte.

Kakvi će članovi društva oni postati zavisi od njih samih ali u momentu kada oni odrastaju sa velikom količinom novca koji imaju mogu da postanu ili lideri i preduzetnici, ako uspiju da se snađu u tom svijetu, ili da se, s druge strane, izoluju ili postanu otuđeni, odnosno da postanu ljudi koji nisu sposobni da komuniciraju sa okolinom”, kaže sociolog Jadranka Berić.

Zamka savremenog društva je da smo svi isti, da smo ravnopravni, te da postoji samo jedna klasa. Međutim, razlike su sve veće, a iluzija u jednoj klasi je prividna i već u školi se brzo rasprši jer djeca osjete te razlike i vrlo lako pokazuju tu podijeljenost u društvu, ističu sociolozi.

(BN) Foto: BN