Uskoro ćemo plaćati penale zbog prljave tehnologije

Godinama se govori o zelenoj tranziciji i proizvodnji struje iz obnovljivih izvora energije, kao i o usklađivanju sa evropskim normama. Međutim, nikako da se prijeđe sa riječi na djela. Imamo dovoljno izvora energije, ali imamo li dovoljno političke volje i znanja za ovu tranziciju?

Proces dekarbonizacije u BiH mogao bi potrajati, a od 2026. godine mogli bismo biti primorani plaćati penale, jer proizvodnjom struje putem termoelektrana zagađuje se vazduh i tlo. Nerijetko je vidljiva i čađ koja pada na tlo. BiH je bogata  prirodnim izvorima energije, ali se iz nih dobija tek sedam odsto struje, a moglo bi mnogo više. Smanjenje emisije štetnih gasova neko mora da plati, kažu iz Ministarstva energetike.

„Mi moramo da uvedemo karbonsku taksu ovde unutar zemlje. To je jedna vrsta nove obaveze koja će biti jedna vrsta troška, ali ako se taj model primjenjuje unutar zemlje, ako se ta taksa koristi i uzima i zadržava unutar zemlje, a to je cilj ETS modela, onda tu ne bismo trebali imati neku veliku finansijsku štetu. Ukoliko to ne bi uradili, onda bismo možda mogli podlijegati i primjeni CBM-a 2026. a onda to znači neke nove troškove za BiH u cjelini, a tu se radi o energiji koju bismo izvozili“, kazao je  ministar energetike i rudarstva Petar Đokić u junu ove godine.

Na pitanje u čemu je problem i zaštio to ne uradimo, ministar odgovara:

„Problem je što morate uvoditi novi trošak, to neko mora da plati, plaćaju privreda i građani".

Stručnjaci objašnjavaju da politika i lični interesi čelnih ljudi javnih preduzeća koja se bave proizvodnjom struje, nadjačavaju svaku ptiču o energetskoj tranziciji. Tako će, izgleda, biti sve do trenutka kada kašnjenje u ovim procesima budemo skupo plaćali. 

„Problem koji se javlja u Bosni i Hercegovini je to što ovde u suštini niti političari, niti velike energetske kompanije nemaju bilo kakvu viziju oko toga kako preći na obnovljive izvore enbergije, da sačuvaju svoje pozicije, što je nemoguće, jer ova enegretska tranzicija donosi demonopolizaciju i demokratizaciju cijelog procesa jer danas svako može proizvoditi električnu energiju, tako da je taj proces jako usporen, relativno netransparentan i svi odgovorni čine sve da ga zaustave.

Najbolji primjer – prije dvije godine donesen je Zakon o obnovljivim izvorima u Republici Srpskoj, još uvijek nemamo podzakonskih akata za energetske zajednice građana, iako je rok istekao prije godinu dana“, kaže ekonomski analitičar Damir Miljević.

Proizvodnja električne energije putem solarnih panela mogla bi da bude dovoljna za cijelu BiH. Ono što u nedostatku sunca može da zamijeni proizvodnju, jesu energija vjetra i vode. Tako ne bi bilo zagađenja, a struje bi bilo dovoljno. Međutim, proces prelaska na obnovljive izvore dugačak je put.

„Ako govorimo o obnovljivim izvorima energije, to je onda priča koja zahtijeva i širenje mreže, jer danas nemamo dosta, pogotovo prenosne mreže na državnom nivou. S druge strane, ako govorimo o samom lokacijama, gdje su smještene jedne vjetroelektrane, solar, većinom su one na nekim nepristupačnim dijelovima, na brdima, tamo gdje nema mreže i onda decentralizacija proizvodnje zahtijeva bolju fleksibilnost. Dakle termoelektrane ne možemo zatvoriti preko noći, ali sve ukazuje na to da moramo ići ka novim rješenjima“, istakao je stručnjak u oblasti energetike Nihad Harbaš.

Još jedan problem u procesu ove tranzicije jeste taj što nemamo stručan kadar koji bi mogao da realizuje proces.

Fondovi za energetsku tranziciju Evropske unije nude novac, ali se on troši na druge projekte, ističu stručnjaci. 

(BN) Foto: BN