Draško Stanivuković prepisuje od Dodika, ljude drži na uzdi

Čini se da banjalučka politička scena nikad nije bila uzburkanija. Kako se primiču lokalni izbori, atmosfera se zagrijava, a temperaturu je dodatno podigla nedavna smjena Željka Raljića sa mjesta vršioca dužnosti izvršnog direktora za tehničke poslove u gradskom Vodovodu.

Dok iz Gradske uprave i Nadzornog odbora Vodovoda tvrde da Raljić nije radio svoj posao kako treba, on im odgovara da je riječ o klasičnoj političkoj odmazdi.

– Ja sam u Vodovod došao na osnovu koalicionog sporazuma PDP-SDS iz 2020. godine, kao stručni kadar koji zadovoljava uslove za poziciju izvršnog direktora za tehničke poslove. Međutim, ugovor po kojem sam zasnovao radni odnos u Vodovodu kao vršilac dužnosti, do zadnjeg dana se nije mijenjao.

To je očito bio način da svi mi u menadžmentu Vodovoda budemo lako smjenjivi i podložni pritiscima i ucjenama. To je matrica koju je Draško Stanivuković prepisao od SNSD-a i Milorada Dodika, koji svoje direktore i ostale funkcionere na taj način drži na kratkoj uzdi.

Ja sam svoj posao u Vodovovodu, kao tehničko lice, radio predano i odgovorno, ali nisam prihvatio da budem politički poslušnik PDP-a i Draška Stanivukovića. Između ostalog, decidno sam odbio da prikupljam sigurne glasove Stanivukoviću za predstojeće izbore, jer on to svojim odnosom prema SDS-u nije zaslužio.

Zbog čega nije zaslužio?

Stanivuković nikada u potpunosti nije ispoštovao koalicioni sporazum PDP-SDS iz 2020. godine, što je jedan od ključnih razloga zbog čega je izostala podrška GO SDS njegovoj ponovnoj kandidaturi. On je to sam javno priznao, u medijima.

Ovakvim odnosom, Stanivuković je pokazao da slijedi praksu SNSD-a i da je ponajmanje sklon da podrži opoziciju u Banjaluci, što su i ostale opozicione stranke prepoznale i potvrdile svojim odlukama u vezi sa (ne)podrškom njegovoj kandidaturi.

Dakle, vi tvrdite da je ključni razlog za smjenu izostanak podrške Stanivukoviću?

Apsolutno! Onog trenutka kada je GO SDS podržao Jelenu trivić kao kandidata za gradonačelnika Banjaluke, ja sam bio isključen iz Kriznog štaba za vanredne situacije, koji se bavio problemom vodosnabdijevanja u prigradskim naseljima. To je na kraju Stanivukoviću i poslužilo kao izgovor za moju smjenu.

O ostalim razlozima, navededenim u odluci Nadzornog odbora koji se tiču mojih stručnih kvalifikacija, ne bih da trošim riječi. O tome najbolje govori sve ono što sam zajedno sa kolegama u menadžmentu i radnicima Vodovoda uradio za protekle tri godine.

URAĐENO JE MNOGO ZA TRI GODINE

Odmah po preuzimanju dužnosti 26. avgusta 2021. godine u sektoru održavanja zatekao sam dva pokvarena FAP-a iz 90-ih godina i manjak ljudi na održavanju, zbog čega smo interventno morali da angažujemo dodatnu radnu snagu kako bismo mogli da saniramo izrazito veliki broj kvarova na vodovodnoj mreži.

U 2022. godini čišćenjem infiltracionih bazena (taložnica) povećana je izdašnost bunarskog sistema, čime su dobijeni dodatni kapaciteti pitke vode. Izgradnjom 1600 metara cjevovoda na području Motika dobijeno je pouzdano vodosnabdjevanje 150 domaćinstava i zatvoren nepouzdani vodovodni sistem Katanovac – Lučice.

U 2023. god. izvršen je remont pumpe na vodozahvatu u Novoseliji, kapaciteta 300 l/s. Remontovana je pumpa na bunarskom sistemu čime je dobijeno dodatnih 50 l/s pitke vode.

Takođe 2023. godine izgrađeno je dodatnih 2100 metara cjevovoda na potezu od Tunjica prema Motikama, čime je djelimično rasterećen podsistem „Tunjice“. Dobijeno je kvalitetnije vodosnabdjevanje na tom području i iz upotrebe je izbačena buster pumpna stanica na Tunjicama.

U istoj godini remontovana su filter postrojenja u sistemu “Gašića vrela”, kao i dvije postojeće pumpe, a nabavljena je i jedna nova.

Rekonstruisana je pumpna stanica „Dobrnja“ na sistemu „Banjica“ koja je obezbijedila dodatne količine vode i time održala sistem operativnim za područje Donjih Kola, gdje ove godine nije bilo značajnijih problema u vodosnabdijevanju kao prethodnih godina.

U 2024. godini na vodozahvatu u Novoseliji je nakon 50 godina nabavljena i instalirana nova pumpa kapaciteta 515 l/s, čime je obezbjeđen puzdaniji rad i stvorena mogućnost da sistem funkcioniše sa dvije pumpe, umjesto sa četri, kako je to bilo ranije.

Uporedo sa ovim aktivnostima, sektor održavanja dodatno je opremljen teškom mehanizacijom (tri kamiona i bager), čime su stvoreni uslovi da se kvalitetno održava vodovodni sistem u ukupnoj dužini od 1600 kilometara.

Bilo je zaista mnogo aktivnosti, ali su ove najznačajnije za pouzdano snabdijevanje vodom grada i prigradskih naselja, kojima sam rukovodio u protekle tri godine.

Mediji su objavili da je Vodovod u minusu skoro dva miliona KM samo u prvih šest mjeseci ove godine. Šta se tu dešava?

Činjenica je da je Grad kao većinski vlasnik Vodovoda omogućio besplatne priključke na vodovodnu mrežu za građane Banjaluke. Međutim, ne postoje besplatni priključci jer to neko mora da plati. U ovom slučaju vodovod iz vlastitog budžeta snosi troškove ugrađenog materijala, radne snage, goriva i ostalog. Dakle, za taj iznos umanjeni su prihodi Vodovoda, koje Grad ne nadoknađuje.

Samo u ovoj godini do sada je urađeno oko 700 besplatnih priključaka, a do kraja godine će ih biti hiljadu. Samo na tome Vodovod gubi oko 860 hiljada maraka, čime je ugrožena finansijska stabilnost preduzeća jer građanima vodu naplaćuje po relativno niskoj cijeni da bi se to kompenzovalo.

Građani i dalje vjeruju da je priključak besplatan, a nije. Samo je besplatna kampanja koju Stanivuković vodi zloupotrebljavajući to što upravlja Vodovodom.

U kojoj mjeri će se to odraziti na poslovanje Vodovoda i koje probleme može izazvati, jer je evidentno da ima problema sa snabdijevanjem vodom rubnih dijelova Grada?

Ono što Vodovod definitivno mora uraditi u narednom periodu je kompletna revitalizacija fabrike vode u Novoseliji po planovima koji već postoje.

Ono što je neophodno da bi snabdijevanje građana Banjaluke vodom bilo uredno je sanacija Tulekove brane koja obezbjeđuje potreban nivo Vrbasa za optimalan rad pumpi na vodozahvatu.

Izvršili smo podvodno snimanje brane i utvrdili njena oštećenja što može da ugrozi nesmetan rad pumpi. Vodovod to ne može realizovati iz vlastitih sredstava i trebala bi mu podrška Grada, pa i resornih ministarstava.

Druga kapitalna stvar koja treba da bude urađena je završetak podsistema Tunjice implementacijom cjevovoda prečnika 700mm, prema rezervoarima na području Tunjica, kako bi se konačno riješio problem vodosnabdijevanja u sjeverozapadnom dijelu Grada, gdje danas posoji problem nedostatka vode.

Ovo Vodovod takođe ne može realizovati iz vlastitih sredstava i potrebna je pomoć Grada.

Kroz uplatu vodne naknade Vodama Srpske, Vodovod na godišnjem nivou uplati oko 200.000 KM na ime zahvata vode iz rijeke Vrbas. Vode Srpske refundiraju lokalnim zajednicama dio tih sredstava, ali ta sredstva ostaju Gradu za održavanje vodotokova na gradskom području.

U suprotnom..?

U suprotnom će Vodovod postati žrtva funkcionerske kampanje Draška Stanivukovića, a pouzdano snadbijevanje Banjaluke i okolnih naselja vodom biće dovedeno u pitanje. Vodovod je preduzeće od značaja ne samo za Banjaluku, već i za okolne opštine, jer vodom napaja i dijelove Čelinca, Kneževa, Ribnika, Mrkonjić Grada, Laktaša…

(Istinito)