Mogu li se zaštiti proizvođači, ali i potrošači?

Česte oscilacije na domaćem tržištu, uslijed unitrašnjih i spoljnih faktora, dovode u problem proizvođače, jer ne moogu da osiguraju stabilno i zdravo poslovanje, ali i potrošače, koji zbog niskh kućnih budžeta sve češće pribjegavaju kupovini jeftinijih, a ne sigurnih i provjerenih  roba.

Cijena “žive vage” prasećeg mesa ovih dana se spustila na 5,5 KM, što je drastičan pad u odnosu na januar ove godine, kada je dostizala nevjerovatnih 15 KM. Upućeni u stanje na tržištu, ali i obični građani smatraju da je tada bila nerealno visoka, a da je sada začuđujuće niska.

Uzgajivači svinja u Semberiji smatraju da je, nakon što je zbog afričke kuge eutanazirano preko 40.000 svinja na ovom području, došlo do nestašice njihovog mesa, te su se prerađivači okrenuli uvozu, koji je za posledicu imao vrtoglav pad cijena, koji će domaći svinjari teško moći da podnesu.

“Narod više nije siguran da se upusti u poljoprivrednu proizvodnju jer ona, vidjeli smo, preko noći može da propadne. Zato je proizvođača sve manje i manje u svim branšama, tako da situacija ni malo nije dobra i mogu slobodno da kažem i kao proizvođač i kao predsjednik udruženja, da ćemo mi ovakvim postupanjem našu poljoprivredu veoma brzo sahraniti”, rekao je Savo Bakajlić, predsjednik Regionalnog udruženja poljoprivrednika Semberije i Majevice.

U Odjeljenju za poljoprivredu Grada Bijeljina problem vide u organima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, koji nemaju sistemska rješenja za pitanja agrara. Jedno od dobrih rješenja bilo bi, kažu, osnivanje “robnih rezervi”, čiji bi jedan od zadataka bio upravo regulisanje cijena i roba na tržištu.

“Imamo predstavnike vlasti na nivou BiH, ali i na nivou Republike Srpske, mislim da su svi oni dobro uvezani, koji su u sprezi sa uvozničkim lobijem i njima je primarna stvar jedino uvoz, a niko ne gleda domaću proizvodnju i kako da zaštiti domaćeg proizvođača.

Kada je u pitanju proizvodnja svinja, ali i ostale stoke, kao i ratarskih kultura,, mi smo svjesni činjenice da ona može da učestvuje sa 20, 30, 40, a u nekim slučajevima i do 60 posto u smislu samodovoljnosti, a da ostalo moramo da uvezemo, pa onda možemo bar toliko da učinimo da zaštitimo domaću proizvodnju”, rekao je Sreten Vučković iz ovog odjeljenja.

Vučković kaže da u uslovima tržišne ekonomije nije u potpunosti moguće zabraniti uvoz, ali kao jedno od mogućih i logičnih rješenja, vidi u njegovom ograničavanju u periodima kada određene životinje ili ratarske kulture prispjevaju na imanjima naših poljoprivrednih proizvođača.

(BN) Foto: BN