Kriza u Ustavnom sudu BiH lomi se preko leđa građana

Na današnjoj konferenciji za novinare predsjednica Ustavnog suda BiH je između ostalog istakla da se zbog neimenovanja domaćih sudija tog suda došlo u fazu da Ustavni sud BiH apelacione predmete više nije u mogućnosti da rješava u roku od 20 mjeseci, koliko je iznosilo prosječno vrijeme rješavanja po apelaciji dok je sud imao svih devet sudija, već taj rok sada iznosi 38 mjeseci.

Republika Srpska 22.03.2024 | 17:09

Autor: Dr Milan Blagojević

Uzmimo primjer Fadila Novalića, bivšeg premijera Federacije BiH, koji je stupio na izdržavanje kazne zatvora od četiri godine. Najavio je apelaciju Ustavnom sudu BiH protiv presude kojom je osuđen na tu zatvorsku kaznu.

Zamislimo da njegovu apelaciju Ustavni sud BiH usvoji, ali da to ne može učiniti za 20 mjeseci nego za 38 mjeseci, što će značiti da bi Novalić u zatvoru proveo više od 18 mjeseci, pošto bi usvajanje apelacije moglo značiti i njegovo puštanje na slobodu.

Međutim, to bi bilo učinjeno tek nakon što je proveo 18 mjeseci više u zatvoru, nego što bi proveo da Ustavni sud ima sve sudije, u kom slučaju bi odlučio u tom predmetu ne za 38 nego za 20 mjeseci.

Ovakvi i drugi primjeri su brojni.

Oni otvaraju pitanje pravne odgovornosti za naknadu štete apelantima, koju im po meni nesporno nanose entiteti Republika Srpska i Federacija BiH, time što njihovi parlamenti uporno i suprotno Ustavu BiH odbijaju da imenuju nedostajuće domaće sudije u Ustavni sud BiH.

U članu 17. Ustava Republike Srpske je propisano da svako ima pravo na naknadu štete koju mu protivpravnim radom nanese organ Republike Srpske ili službeno lice na radu u tom organu.

Kada Narodna skupština uporno i suprotno Ustavu BiH neće da imenuje dvoje sudija u Ustavni sud BiH, time nanosi štetu apelantima u postupku pred Ustavnim sudom BiH, u smislu na koji je prethodno ukazano.

Od te odgovornosti ne može je osloboditi to što Parlamentarna skupština BiH, ili jedan njen dio, ne želi da usvoji zakon o Ustavnom sudu BiH sa sadržajem koji predlaže Republika Srpska. Jer, neusvajanje zakona, onakvog kakvog bi htjela Republika Srpska, nema veze sa njenom ustavnom obavezom imenovanja sudija.

Drugim riječima, to joj u smislu Ustava BiH niti u smislu člana 17. Ustava Republike Srpske ne daje pravo da njena Narodna skupština ne vrši svoju ustavnu dužnost imenovanja sudija iz Republike Srpske u Ustavni sud BiH.

Jednako važi i za Parlament Federacije BiH i opstrukcije na koje se u njemu nailazi kod imenovanja sudija iz tog entiteta u Ustavni sud BiH.

(BN) Foto: Srna