Patentirali smo ono što zapad želi da iskorijeni: Kako vide život u BiH oni koji godinama žive u EU?

Koliko smo daleko od EU? Da li još veći jaz u standardu stvara nepoštovanje pravila i propisa i zašto toliko težimo mitu i korupciji? Da li je abrinajvajuća procjena Evropske banke da do zapadnog nivoa nećemo doći za 70 godina? Kako vide život u BiH oni koji godionama žive u EU?

Tihomir Davidović 32 godine živi u Belgiji. Belgija je godinama zemlja EU s navjećom prosječnom stopom oporezivanja. Poslodavac u Belgiji mora da plati 2,31 evro da bi radnik dobio je 1 evro neto. A ta neto prosječna plata je 2.200 evra. Osim toga:

„Gore ste zaštićeni, imate svoja prava, niko vas ne može da zakine i da vas vara. Izbori su u Belgiji obavezni, ako ne izađeš kazna je 800 evra", kaže Davidnović.

Davidović navodi da je u zemlji u kojoj je proveo radeći polovinu života zabranjeno da u njihove uprave i nadzorne odbore ulaze političari.
Drugim riječima, privrednicima su prepustili privredu što očigledno daje rezultata dok se, kaže, u BiH politika pita za sve i odlučuje o svemu.

„Ovdje šta god hoćeš otvoriti, prvo moraš potplatiti, pa onda očekuj da daš nekom neki procenat", kaže sagovornik BN TV.

Upravo je to naš problem. Jer, da bi građani BiH postali dio EU, predstavnici vlasti moraju da završe priču i usvoje zakon o sukobu interesa, zakon o sudovima i izborni zakon. To je ono oko čega se ne mogu dogovoriti godinama. A uredno se, kažu stručnjaci, dogovaramo i podliježemo mitu i korupciji. Šta bi se dogodilo da se na zapadu ponudi neki dar za „pusti me preko reda", „završi mi to da me ne kazne, častim
kafom...?!

„Mene bi kaznili, što to radim, to je u Njemačkoj strogo zabranjeno. Ja to ne znam, a tamo živim 32 godine. Kad bih ja mom načelniku ponudila da mi nešto pomogne, to ne bih smjela ni reći, a kamoli da mu dam nešto", kaže Ziba Mehić koja živi u Njemačkoj više od tri decenije.

„Ne bih smio ni pomisliti, ja mislim da bih krivično odgovarao", naveo je Davidović, a Ziba dodala:

„Ovdje je katastrofa!"

Toj katastrofi, zvanoj BiH, sudeći po stručnoj računici biće potrebno još 70 godina da dostigne standard EU.

„Osnovni problem sa kojim se suočavaju privrede zapadnog Balkana jeste niska produktivnost. Region je godinama imao nedostatak investicija, najviše u infrastrukturi i energetskom sektoru. Firme se suočavaju sa svakodnevnim problemima poput korupcije, neformalnosti i nedostatka administrativnih kapaciteta javnog sektora koji su duboko ukorijenjeni, te ih je stoga teško reformisati", rekla je nedavno u Londonu Odil Reno Baso, predsjednica Evropske banke za obnovu i razvoj.

Ispade, kao da smo patentirali sve ono što zapad želi da iskorijeni, a pečat na patent stavila je politika.

„Mi očekujemo od političara da rade nešto što oni ne moraju, što oni ne moraju, nego građani ih moraju tjerati da rade, ako ih budemo pustili da rade šta oni hoće i odlučuju nećemo stići EU standard ni za 70 godina, ali ako ih natjeramo da rade ono za šta su dobro plaćeni, i budu radili
u našem interesu, a ne smao u svom, onda možemo stići standard evropski za 40 godina", navodi poitikolog Ivana Marić.

Poštovanje i pridržavanje jasno naznačenih postulata. To zahtijeva EU. Da li su sami građani BiH spremni da se odreknu parkiranja ispred
kafane, apoteke i pekare ili ograničene proizvodnje rakije na 20 litara godišnje, te bacanje smeća u posebno naznačene kontejnere?

„Ovdje je rijedak slučaj da vam kažu ‚dobar dan' i ‚,izvolite", treba da budemo svi jednaki, a ne da daješ ,,za kafu" da bi dobio posao, ovdje
perspektive nema", riječi su građana, slučajnih prolaznika.

Sudeći po načinu na koji smo, kao narod, navikli da tražimo rupe u zakonu, da vrdamo i obilazimo, biće nam neophodno  još mnogo godina i rada da postanemo jedna od zvjezdica modrog svoda Evropske unije.

(BN) Foto: Ilustracija