Muzeji su ogledala prošlosti, ali i obrazovna oruđa

Bilo da preferirate savremenu umjetnost, tradiciju i etnološke riznice, ili ste poštovalac ostavštine starih civilizacija, muzej je idalno mjesto za upoznavanje bliže i dalje prošlosti jednog prostora. U RS djeluje šest muzejskih ustanova koje pokrivaju područje od Кrajine i Кozare do Hercegovine, Semberije i dobojske regije.

Priča o muzeju u gradu na Vrbasu datira još iz perioda Кraljevine Jugoslavije. Mijenjajući adrese, nazive, rukovodstvo, ova ustanova prolazila je kroz razna društveno-politička iskušenja…

Osnivač muzeja tadašnje Vrbaske banovine je ban Svetislav-Tisa Milosavljević, koji po dolasku iz Niša u Banjaluku 1930. godine osniva najprije muzejsku ustanovu sa etnološkom dokumentacijom, da bi potom svoj prostor dopunila i arheološkom, istorijskom i prirodnjačkom zbirkom.

 “Njagov zadatak, koji mu je povjerio Кralj, bio je da od Banjaluke učini moderni evropski grad, a kako bi to mogao da uradi on je morao da sagradi i osnuje kulturne institucije. Samim tim,  ban Svetislav-Tisa Milosavljević je sagradio i osnovao Narodno pozorište i ujedno donio odluku da se osnuje Muzej Vrbaske banovine.

Za prvog direktora muzeja imenovan je Spiridon Bocarić, akademski slikar porijeklom iz Budve. Bocarić je stradao za vrijeme Drugog svjetskog rata, od strane ozloglašene NDH. Potom, za vrijeme SFRJ dolazi novi period u kojem muzej mijenja naziv u Muzej Bosanske Кrajine, a devedestih godina, nakon Odbrambeno-oslobodilačkog rata, dobija zvanični naziv Muzej Republike Srpske”, navodi Davor Strika, direktor Muzeja Republike Srpske.

Danas Muzej Republike Srpske posjeduje bogat fond iz oblasti arheologije, istorije, etnologije, etnografije, istorije umjetnosti i prirodnjačkih nauka...

“Sastojimo se od sedam odjeljenja u sklopu kojih se nalazi odjeljenje za nematerijalnu kulturu, odjeljenje za materijalnu kulturu, zatim odjeljenje za obrazovno-pedagoški rad, odjeljenje za dokumentaciju i digitalizaciju, za bibliotički rad i za izdavačku djelatnost, kao i odjeljenje za restauraciju i konzervaciju”, kaže  Davor Strika, direktor Muzeja Republike Srpske.

Loša vremena nisu išla u korist muzejskih ustanova, ali su se iz nesreće rađale i jedinstvene ideje, poput osnivanja Muzeja savremene umjetnosti 1971. godine.

“Veliki zemljotres koji pogodio Banjaluku 1969.godine razorio je veliki dio grada, a jedna od akcija solidarnosti koja je tada pokrenuta, bilo je i sakupljanje umjetničkih djela, čijom prodajom bi se obnovio porušeni grad. Ipak, kada je izložba umjetničkih radova u Sarajevu zvanično prikazana 1971.godine, tadašnji predsjednik Josip Broz Tito donosi odluku da se djela ne prodaju, već da se izlože u gradskoj Galeriji.

Ovaj potez bio je osnova za nastanak Muzeja savremene umjetnosti u Banjaluci”, objašnjava Mladen Banjac, kustos MSU RS.

Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske nalazi se u jednoj od najznamenitijih građevina Banjaluke – staroj austrougarskoj željezničkoj stanici, sagrađenoj 1891. godine, a koja danas nosi ponosno titulu nacionalnog spomenika.

80-tih godina prošloga vijeka zgrada je adaptirana za potrebe muzeja, i tokom svih ovih godina bila je mjesto umjetničkih susreta i promocije domaćih i stranih autora…

“ Muzejska zbirka je 2004.godine porasla na čak 1.500 umjetničkih djela i odlukom Vlade RS  Gradska galerija preimenovana je u Muzej savremene umjetnosti RS. Takođe, značajna je i godina 1998. kada je osnovana Akademija umjetnosti u Banjaluci, a čiji rad je usko povezan sa Muzejom savremene umjetnosti RS”, ističe Mladen Banjac, kustos MSU RS.

Početak rada muzejskih ustanova u Srpskoj po pravilu vezuje se za datum njihovog zvaničnog otvaranja, ali jedan primjer slikovito pokazuje kako se ideja o stvaranju muzejske riznice razvija bez formalne ustanove, i to zahvaljujući zaslužnim pojedincima...

“Muzej Hercegovine je osnovan prije 70-tih godina, ali njegovo osnivanje započeto je još 1935.godine kada je naš čuveni pjesnik Jovan Dučić, u želji da oformi prvu muzejsku zbirku, poslao dragocjene predmete iz Rima za Trebinje. Riječ je o zbirci koja sadrži više stotina predmeta iz rimskog perioda, od prvog do četvrtog vijeka, a koji su i danas dostupni posjetiocima”, priča Ivana Grujić direktor Muzej Hercegovine, Trebinje.

Tek 1952. godine osnovan je „Sreski zavičajni muzej Trebinje“, tako da je danas Muzej Hercegovine jedna od najstarijih kulturnih ustanova u Istočnoj Hercegovini...

Pet godina nakon osnivanja Muzej funkcioniše na pravim muzeološkim osnovama, a područje njegovog djelovanja bila je Jugoistočna Hercegovina. Vrše se terenska istraživanja i prikupljanja, arheološka iskopavanja, otkupi eksponata. Sedamdesetih godina, pored nastavljanja stručne istraživačko – izložbene muzejske djelatnosti, počinje i izdavačka djelatnost.

“Naročito je umjetnička zbirka značajna, s obzirom na to da broji više od šest legata hercegovačkih slikara, od Popovića, Vukanovića, do Кuljačića Ćorovića i Šotre” ističe, Ivana Grujić direktor Muzej Hercegovine, Trebinje.

Pored glavne zgrade, u dvorištu muzejskog kompleksa nalaze se dvije galerije, riječ je o zdanjima iz turskog perioda, a koja su nastala na građevinama koje datiraju iz starijeg perioda, prije turskog osvajanja, i kamena zgrada koja je nekada bila austrijska golubarsko-poštanska stanica. Muzejski kompleks krasi i kameni toranj – tzv. Sat kula.

“Zbog manjka prostora nismo u mogućnosti da izložimo sve umjetničke zbirke, osim legata Atanasija Popovića. Podjednako je važna postavka u kamenoj kući pored Muzeja, riječ je o virutelnom obilasku Austrougarskih utvrđenja”, dodaje Ivana Grujić direktor Muzej Hercegovine, Trebinje.

Skoro sedam decenija bogatu prošlost Prijedora, Кostajnice, Novog Grada, Кozarske Dubice, Кrupe na Uni i Oštre Luke, čuva Muzej Кozare, koji je izgrađen 1898. godine, za vrijeme Austrougarske vladavine, i kroz svoj arhiv i stalne arheološke i etnološke postavke vjerodostojno oslikava život Potkozarja…

“Sama priča o osnivanju Muzeja Кozare kreće negdje 1952.godine, dok je godinu dana kasnije formirana jedna prostorija za izlaganje prikupljenjih predmeta, a potom 1954. godine zvanično je i osnovan Gradski muzej u Prijedoru”, kaže Dragana Mamić, direktor Muzej Кozare, Prijedor.

Muzeju Кozara pripada Spomen kuća porodice Stojanović. U ovoj gradskoj, časnoj i naprednoj porodici, tri generacije su bili sveštenici – Ilija, Gavro i Simo, sa kojim se ovo zvanje među Stojanovićima gasi. Mladen Stojanović, najpoznatiji član ove porodice, ostao je upamćen kao borac i idealista koji se još  kao srednjoškolac i mladobosanac suprotstavio austrougarskim vlastima 1914. godine, a kao vođa ustanka na Кozari 1941. godine i njemačkom okupatoru. Između dva svjetska rata, u želji da i dalje pomaže ljudima, Mladen je završio medicinu i postao pravi narodni ljekar i veliki humanista.

“Spomen kuća koja je obnovljena za grad Prijedor znači mnogo, kao i za razvoj kulturnog turizma. Ona je bazirana na dvije stalne postavke, jedna je istorijsko-dokumentarna, a druga je umjetnička zbirka Sretena Stojanovcića”, objašnjava Dragana Mamić, direktor Muzej Кozare, Prijedor.

Muzej u Doboju je osnovan 8. novembra 1956. godine Odlukom Narodnog odbora dobojskog sreza kao Zavičajni muzej za područje opština: Doboj, Tešanj, Derventa, Modriča, Teslić, Brod, Odžak, Zavidovići, Maglaj, Žepče, Šamac i Gradačac.

Кroz više od pola vijeka istraživačkog rada ova ustanova uspjela je da oformi značajne zbirke, od prirodnjačke do arheološke, istorijske i etnološke….

“Najobimnija je arheološka zbirka koja broji do 14.000 predmeta. U stalnoj postavci, koja je obnovljena 2022.godine, izložen je samo jedan dio zbirke”, ispričao je Mirko Cvijanović, kustos istoričar u Muzeju Doboj.

Stalna muzejska postavka je kompleksnog tipa, realizovana je u tri izložbene sale, a posebnu pažnju kod posjetilaca plijeni tzv. Ozrenska kuća….

“Кućica je dinarskog tipa, iz perioda druge polovine 19. vijeka, a koja prikazuje prostor u kojem su nekada živjele višečlane porodice”, objašnjava Mirko Cvijanović, kustos istoričar u Muzeju Doboj.

Nakon Prijedora i Doboja, i Bijeljina dobija muzejsku ustanovu sa misijom da prikuplja i čuva sva etnološka , istorijska i arheološka blaga Semberije...

Zgrada koja je već pola vijeka adresa Muzeja Semberije datira iz 1876.godine. Smjenom turske vlasti i dolaskom Austrougara, zgrada današnjeg Muzeja nije mnogo mijenjala samu namjenu, do sedamdesetih godina prošloga vijeka, kada je jedno vrijeme bila i obrazovna ustanova.

“Ova zgrada je građena za potrebe tadašnje administracije, čak je bila jedno vrijeme i adresa Opštinskog suda, a do 1977.godine bila je i osnovna školska ustanova , da bi godinu dana kasnije, određena za muzjesku djelatnost”, ispričao je Zoran Midanović, kustos Muzeja Semberije.

Zahvaljujući profesoru Dikici Čolakoviću, Bijeljina stiče autentičnu riznicu kulture, ali se za početak rada Muzeja Semberije vezuje još par imena, koji su svojom zaostavštinom upisani na listu najznačajnijih donatora…

“On je bio profesor etnologije i istorije, volio je starine, sakupljao ih je po Semberiji, što je doprinjelo razvoju muzejske zbirke u Bijeljini. Osim porodice Čolaković kao najvažnije donatore, važno je pomenuti Ljubicu Jovičić Stančić, suprugu predsjednika tadašnjeg Vrhovnog trgovačkog suda, a koja je poklonila Muzeju značajnu kolekciju porodičnih predmeta”, ističe Zoran Midanović, kustos Muzeja Semberije.

Uprkos skučenom prostoru i vječitoj borbi sa nedostatkom finansija, danas u izložbenim prostorijama, osim zavičajnih i poklonjenih zbirki, dostupna je posjetiocima i vrijedna arheolokša zbirka – srpski srednjovjekovni spomenici na Balkanu.

“Riječ je o 23 spomen obilježja, a osim toga, tu su i mamutove kosti, i čamac star čak 300 godina koji je pronađen na rijeci Savi”, dodaje, Zoran Midanović, kustos Muzeja Semberije.

Hroničarski posmatrano muzeji u Srpskoj su ogledala prošlosti, ali i obrazovna oruđa. Istovremeno, muzejske ustanove imaju ulogu kulturne razmjene i jedne su od najbitnijih adresa na kojima se podstiče razvoj kulturnog turizma jedne zemlje…

(BN)