Kapitulacija i poniženje bez jaja, paradajza, stida i obraza

Sve bombastične najave Milorada Dodika o hapšenju i deportaciji Kristijana Šmita, instrukcijama koje je davao Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, pale su u vodu a Republika Srpska i njene institucije su još jednom javno ponižene.

I to se dogodilo. Kristijan Šmit došao je u Banjaluku i Republiku Srpsku, sastao se za banjalučkim biskupom Franjom Komaricom, obilazio mjesta, fotografisao se i vratio u svoju rezidenciju u Sarajevu.

Sve bombastične najave Milorada Dodika o hapšenju i deportaciji Kristijana Šmita, instrukcijama koje je davao Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, pale su u vodu a Republika Srpska i njene institucije su još jednom javno ponižene.

Ne samo da Policija Republike Srpske nije postupila po instrukcijama Dodika, već nije bilo ni jaja i paradajza, koje je on najavljivao danima, nakon kapitulacije i povlačenja, pokušaja „vađenja“ iz problema u koji je sam upao.

Još jedno veliko obećanje Malog Bajice palo je u vodu, Republika Srpska je ponižena, a hrvatski i drugi mediji u regionu šprdaju se sa nama nakon dolaska Šmita u Banjaluku, koje je prošlo bez ijednog incidenta.

Ni Šmit nije uspio ovim potezom da popravi rejting, jer je ranijim nedolaskom pokazao pravo lice podmukle kukavice, ali nikog ne interesuje njegov ugled i reputacija, koju je sam uništio nametanjima i ulogom medijatora u Federaciji, te amnestiranjem izborne krađe i igrama sa režimom.

Takođe je smiješna režimska priča i spin o navodnoj „istrazi“ koja treba da utvrdi ko je dao diplomatske papire, akreditacije Šmitu jer je Dodik bio član Predsjedništva BiH a SNSD vlast u Savjetu ministara BiH kad je „turista“ došao, glasao sa SDA za Biseru Turković da bude ministar spoljnih poslova, i naravno da su jedini odgovorni za pitanje koje potežu, skačući ponovo sebi u stomak i živo blato, iz kojeg se ne mogu izvući.

Na kraju ostaje samo gorak ukus tuge i gorčine, jer lakrdijaši izrugivaju i ponižavaju Republiku Srpsku i institucije, i pitanje je samo zašto borci i narod ćute, zašto se ne dignu, dođu pred Palatu Republike i kažu DOSTA JE, SIKTER BAGRO!?

(Nebojša Vukanović)